Parenzana – Vinska pruga… austrijske vlasti sagradile su ovu uskotračnu prugu (760 mm) kako bi njome povezale izolirana mjesta u unutrašnjosti Istre s Trstom i Porečom. 1900. godine započela je izgradnja željezničke pruge, da bi prvi vlak prošao njome 1902. godine. Pruga je trebala olakšati transporti izvoz vina i ostalih istarskih proizvoda, a služila je i za prijevoz putnika.

Za izgradnju ove pruge, dužine 122 kilometara probijeno je devet tunela, dvadesetak mostova i vijadukata. Njezina trasa je vijugala kroz 604 zavoja sjeverozapadnom Istrom. Najduži tunel nadomak Motovuna iznosio je 222 metara. Najviša kota nalazila se kod Grožnjana na 293 metara nadmorske visine, a najniža u livadama na nekih 13 metara iznad razine mora. Zgrade željezničkih postaja bile su gotovo identične s arhitektonskim elementima. Vožnja vlakom od Trsta do Poreča trajala je 9 sati, a prosječna brzina između postaja iznosila je oko 20 km/h. Prolazeći pored bezbroj vinograda, pruga je dobila naziv Vinska pruga, dok su je u Trstu popularno nazvali “La Parenzana”.

U doba Austro-Ugarske promet prugom bio je intenzivan. Ljudi su njime putovali na posao i odlazili na izlete, a teretnim vlakovima se prevozilo vino, poljoprivredni proizvodi, drvena građa i kamen. Početkom Drugog svjetskog rata, kada je Istra završila pod okupacijom Italije, promet je počeo naglo opadati. Talijanske vlasti su zanemarile prugu, a cestovni promet se počeo naglo razvijati. Tako je promet na Vinskoj pruzi, poznatoj Parenzani, potpuno ukinut 1935. godine i demontirana su sva željeznička postrojenja. Prilikom gašenja prometa zatečeno inventurno stanje iznosilo je oko desetak lokomotiva i 164 putničkih i teretnih vagona, koje je talijanska vlast naslijedila od Austrijske. Sačuvana je samo jedna lokomotiva, koja je dugi niz godina počivala natovarena na jednom teretnom vagonu, smještenom na mrtvom kolosijeku željezničke postaje u Rimu.

Kada je 1935. godine pruga sa svim željezničkim postrojenjima demontirana krenuo je konvoj brodova natovaren tračnicama i ostalim postrojenjima ove istarske željeznice prema Africi. Navodno su engleski zrakoplovi bombardirali i potopili brodove negdje na Mediteranu. Ako je ta priča istinita, i dan danas se na morskome dnu nalazi stotinu kilometara tračnica i najmanje dvadesetak vagona. Od toga doba vegetacija je vrlo brzo prekrila tragove trase bivše Parenzane. Tunele i mostove prikrile su šume i ostalo raslinje, a željezničke zgrade su prenamijenjene u neke druge svrhe.

Povodom 100-te obljetnice puštanja Vinske pruge u promet pokrenuta je ideja revitalizacije trase Parenzane, a 2007. godine otvoren je u Livadama Muzej Parenzane.

Fotografije snimio: Srećko Vukov