Kosi toranj u Pisi dobro je poznat u svijetu kao originalno umjetničko djelo arhitekture koje leži na lošim temeljima močvarnog područja. Njegovi plitki i teški temelji počeli su popuštati kada je visina tornja dosegla dva i pol kata. 

Ovoj ilirskoj katedrali temelje je postavio čuveni ahitekt Bonanno Pisano 1173. godine da bi nakon dvanaest godina iz nepoznatih razloga napustio ovaj projekt i nestao bez traga. Punih 90 godina ova građevina na tri kata počivala je nedirnuta dok radove na njoj nisu nastavili Giovanni Pisano i Giovanni di Simone. Krivi toranj izgrađen je tijekom dva stoljeća. Tommaso di Andrea Pisano nadgledao je završetak gradnje da bi konačno toranj bio završen 1350. godine. 

Ukupna visina tornja iznosi 56 metara, a od kada je izgrađen svake godine se naginjao za milimetar. Toranj ima sedam zvona koja se nisu oglasila još od 20. stoljeća. Naime, svako zvono teži čak 3628 kilograma i njihovo njihanje predstavljalo bi dodatnu opasnost za nagib tornja.

Operativna skupina inženjera, matematičara i povjesničara sastala se na Azorima kako bi razmotrili načine stabilizacije. Nakon više od dva desetljeća rada na rješavanju problema nagiba, u siječnju 1990. godine toranj se zatvorio za javnost. Toranj je bio 11 godina zatvoren za javnost da bi ponovno bio otvoren za javnost 15. prosinca 2001. godine. 

1999. godine britanski inženjer preporučio je postupno vađenje zemlje ispod sjeverne strane tornja kako građevina ne bi popucala pod pritiskom. Uklanjanje zemlje po njegovim uputama potrajalo je dvije godine i polučilo je iznimne rezultate. Kosi toranj se izravnao za 40 centimetara. Stručnjaci procjenjuju kako će taj potez očuvati zgradu sljedećih 300 godina. Nagib tornja danas je 3,99 stupnjeva, dok je u prošlosti bio 5,5 stupnjeva.

Kosi toranj u Pisi zahvaljujući svom slavnom nagibu privlači preko milijun posjetitelja godišnje.