Jure Grando (1579.-1656.) Bio je seljak iz Istre i vjerojatno prva stvarna osoba u Europi koja je opisana kao vampir u povijesnim zapisima. Nazivan je strigoi, štrigon ili štrigun, lokalne riječi za nadnaravnu osobu nalik vampiru i vješcu.

Jure Grando je živio u Kringu, malom mjestu u unutrašnjosti istarskog poluotoka kod Tinjana.
Umro je 1656. godine zbog bolesti, ali prema legendi, noću se vraćao iz groba kao štrigon i terorizirao svoje suseljane sve dok nad njim nije izvršena dekapitacija 1672. godine. Njegova djeca, kći i sin Ana i Nikola, zbog straha od osvete pobjegli su iz Istre u Volteru u Italiji.

Legenda dalje kaže da je 16 godina nakon njegove smrti, Jure Grando noću izlazio iz groba i terorizirao suseljane. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati lokalnom stanovništvu, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća.

Da iza te pojave stoje zle sile, mještani su postali svjesni nakon što bi u kućama na koje je utvara Jure Granda kucala, nakon nekoliko dana netko naprasno preminuo.

Udovica Jure Granda također se je žalila županu Mihi Radetiću da ju pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, pa čak i siluje. Opisivala je njegov leš kako se smije i uzdiše, a potom ju siluje.

Nakon što ga je njegova udovica prijavila, pavlinski redovnik “otac Juraj” pokušao se oduprijeti njegovim zlim moćima. Neuspješno.

Naposljetku se je skupilo devetero mještana noseći baklje i raspelo došli su do groblja, otvorili su ga i zaprepastili se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno, štoviše, da im se smije. Preplašena devetorica brzo su se razbježala no župan Miho ih je opet sakupio i poveo natrag do groba.

Duhovnik kojeg je župan Radetić pozvao progovorio je nad otvorenim grobom držeći raspelo: “Gledaj, štrigone, tu je Isus Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, štrigone, ne možeš imati mira” – nastavio je s nekim, piše Valvasor, egzorcističkim formulama, a “sablasti su pritom navrle suze na oči”.

Zatim su mrtvom tijelu pokušali “protjerati zašiljeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu”, ali im to nije polazilo za rukom te se od “tvrdog trbuha” kolac neprestano odbijao.

Naposljetku mu je jedan od prisutnih seljaka Micolo Nyena sječivom krenuo odsijecati glavu. U pomoć mu je priskočio Stipan Milašić, koji je Grandu naposljetku odrubio glavu. Mrtvac je počeo vikati, trgati se i previjati kao da je živ.

Cijeli grob natopio se njegovom krvlju. Istjerivači su zatvorili grob i Grando nakon toga više nije terorizirao mještane.

 Prema narodnoj predaji mir se napokon vratio u regiju nakon dekapitacije glave Jure Granda.