Mungosi su sigurno jako zanimljive životinje, zbog svog veoma simpatičnog oblika, a ponajviše zbog svoje društvene organizacije, nije slučajno kako su ih domoroci u Južnoj Africi nazvali čovječuljcima zbog osobina koje veoma nalikuju ljudskim.

Mungosi su porodica iz skupine mačkolikih životinja. Dijele se na dvije potporodice koje se mogu dobro međusobno razlikovati. U jednu potporodicu spadaju Madagaskarski Euplerinae, a u drugu Pravi (afroazijski) mungosi. Prva skupina je endemična za Madagaskar a druga je raširena najviše u Africi i Južnoj Aziji.

Najbolje proučena skupina mungosa su merkati, pa ćemo u nastavku više o njima.

Kao što smo napisali mungosi imaju vrlo dobro organiziran društveni život. Kako se hrane pretežno kukcima i raznim vrstama crvića koje iskapaju iz zemlje u potrazi za hranom provode velik dio dana s njuškicama priljubljenim uz zemlju.

Pošto su stalno izloženi pogledima svojih najopasnijih neprijatelja, grabežljivac iz zraka. Mungosi su toj prijetnji lukavo doskočili koristeći sistem stražarenja, stoga je neprekidno jedan barem jedan mungos na straži.
Mungos stražar obično zauzme povišeno mjesto s kojega ima najbolji pogled, kako na svoju zajednicu tako i na opasnosti iz zraka. Na njegov znak za uzbunu, svi mungosi hitaju ka najbližem skloništu pod zemljom. Stražar obavlja svoju funkciju do smijene s drugim mungosom kako bi se odmorio od vrućeg sunca i kako bi se okrijepio s hranom.

Isto tako, ako se u blizini pojavi zmija, na javljanje prvog koji ju opazi, okuplja se cijela grupa i udruženim snagama, napadaju zmiju sa svih strana, obično ju bez obzira na veličinu uspijevaju otjerati, a često i ubiti, a onda lovac postaje hrana za zajednicu. Nisu imuni na zmijski otrov kao što neki misle, ali su vrlo otporni na njega i u slučaju ugriza u većini slučajeva prežive, osim ako je riječ o vrlo mladom ili bolesnom mungosu.

Veoma je zanimljivo kako mungosi imaju organiziranu službu čuvanja podmlatka, naime postoje tete čuvalice, naime kada majka ode u potragu za hranom kako bi mogla i dalje nesmetano dojiti mlade, tete čuvalice uskaču i paze na mladunčad kao da su njihova, dakle vrtićka služba na najvišem nivou.

Mama mungos godišnje ima dva do tri legla s dvoje do troje mladunaca za koje oba roditelja i cijela zajednica brinu svakog trenutka. Mungosi mogu doživjeti i do 25 godina starosti.
Zanimljivo je kako su prije stotinjak godina, baš kao obrana od zmija na juže otoke Jadrana, prvo na Mljet, a zatim i dalje naseljeni mungosi, vrsta indijski mali mungos, naravno mungosi su ustanovili kako na otocima južnog Jadrana postoji i dosta lakšeg plijena od zmija, pa su s vremenom, a i danas postali veliki neprijatelj autohtonog ekološkog sustava.

Naravno, kao i uvijek krivica je na čovjeku i njegovoj lakomislenosti, a kako stvari stoje, prije ili kasnije će nekome pasti na pamet kako je jedino rješenje, ono konačno rješenje, a to je potamaniti mungose, mada bi se veoma jednostavno moglo poraditi na tome da se mungosi s južnog Jadrana pohvataju i vrate u svoju prvobitnu postojbinu.

U nastavku možete pogledati video o tim malim spretnim i veoma organiziranim životinjama.