Iskustvo života na planeti Zemlji čini se da je uistinu jedinstveni doživljaj sa bezbroj ograničenja i bezbroj mogućnosti uz podjednaku količinu teorija i zabluda. Jedna od nepobitnih činjenica i temeljnih karakteristika života na ovoj planeti jeste kontinuirana sveprisutnost dualiteta.

Dualitet je izražen u prirodi i prirodnim ciklusima jednako kao i unutar nas samih. Na prirodne cikluse ne možemo utjecati pa ih kao takve prepoznajemo. Ponekad su nam prihvatljivi, ponekad nisu – što je također posljedica prisutnosti dualiteta.  Mikro i makro svijet, dan i noć, plima i oseka, rat i mir, ljubav i mržnja… nema kraja krajnostima. Postoje kontrasti koji se privlače i kontrasti koji se odbijaju. Ali ima doziranosti, ima umjerenosti, senzibilnog miješanja svih krajnosti, kompromisa negdje na pola puta. I za istinu se često kaže da je ona uvijek negdje na pola puta.

Postoji umjerenost i doziranje koji čine ovu planetu nestvarno čarobnom u savršenom balansu i ravnoteži, što zvuči kao potpuno neistraženo područje.  Misterij i magija. Poput prvih jutarnjih zraka koje se sramežljivo provlače kroz noćnu tminu da bi oblikovale novo svitanje i novi dan, poput mistične refleksije duginih boja nakon kiše. Postoje snovi na javi, jednako kao što postoji realističnost u našim snovima.

Zašto je to važno za nas ? Zbog čega je važno da čovjek bude svjestan dualiteta, a važno doista jest. Upravo zbog toga što je ovo planeta izbora, a izbor je na svakom pojedincu. To je poput priče o dva vuka.

Život će pred nama otvarati uvijek nove mogućnosti istovremeno nam podmećući prepreke. Potrebno je puno hrabrosti i izdržljivosti da bi ga se živjelo. Planeta izbora omogućuje ljudskom biću izbor, a slobodan izbor nameće odgovornost. Možemo odabrati ljubav ili mržnju, radost ili tugu, sebičnost ili suosjećanje… izbor mogućnosti je beskonačan, odgovornost je naša. Naši su i izgovori.

Rođeni smo na ovoj planeti kako bismo stekli to iskustvo. Naše životno iskustvo je proces učenja. Život je jedina škola u kojoj nema popravnog ispita.

Ljudi su često skloni mijenjati svijet oko sebe, nadobudno mijenjati druge ljude dok se najmanje bave sami sobom. Skloni su reći za sebe „takav sam- kakav jesam“ nesvjesni da se mijenjamo svakog trenutka. Lako je dijeliti mudre savjete, prosuđivati i osuđivati ljude iz svog okruženja dok sami sebe ne možemo sagledati tuđim očima. 

Čovjek današnjice bavi se uređenjem svog eksterijera umjesto interijera, što također predstavlja samostalni izbor i odgovornost svakog pojedinca. Na ovoj planeti dualiteta i izbora, netko je poprilično svjestan toga, a netko ni djelomično nije. Svatko u svojoj istini, a ona se vjerojatno krije negdje na pola puta, izvan svih krajnosti.