Zvončari dugi niz godina uspješno njeguju tradiciju Kastavštine, a njihova magijska funkcija tjeranja zlih duhova danas je u drugom planu.

Povorka od stotinjak zvončara na Pusnu nedeju kreće u ophod po selima istočne Kastavštine po strogo utvrđenom rasporedu. Od sela do sela, zvončari dnevno prođu po 20 kilometara. Vezani za stočarske krajeve, što pokazuje i njihova oprema, prvobitna njihova zadaća bila je tjeranje zlih duhova zime i poticanje novog proljetnog ciklusa. 

Legenda ih veže pričom o tjeranju Turaka prilikom njihovih prodora ove krajeve. Ondašnji pastiri ogrnuli bi se ovčjim kožama, a na glave stavili maske, opasali se zvonima i strašno bučeći uspješno tjerali neprijatelja.

Do Prvoga svjetskog rata zvončari čitave Kastavštinenisu se međusobno uopće nisu razlikovali. 1920. godine Rapalskim ugovorom zapadna Kastavština potpala je pod Kraljevinu Italiju. Istočni dio Kastavštine ostao je unutar granica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom  zoomorfnom  maskom.

1923.godine, za vrijeme fašističke vladavine Italije došlo je do zabrane nošenja maski pa je zvončarima u tom dijelu Kastavštine preostala krabujosnica ili klobuk, šešir sa zelenilom i cvijećem od papira. 

Halubajski zvončari su posebno zanimljivi zbog svoje brojnosti, fascinantnih zoomorfnih maski, čvrstih pravila ponašanja, demonstracije snage i izdržljivosti. Svojim impresivnim scenskim nastupom prvorazredna su turistička atrakcija i čuvari folklornih tradicija zavičajnog identiteta, te stalni sudionici Riječkog karnevala.

Pokladni period u Kastavštini započinje 17. siječnja i traje sve do Pepelnice. Možete ih doživjeti u punom sjaju u subotu, 25.02.2017. godine na tradicionalnoj Zvončarskoj smotri u Matuljima.