Cuernos del Paine ili Torres del Paine na južnom vrhu Anda nad stepama Patagonije su spektakularne granitne stijene pokrivene crnim škriljevcem. Ovi visoki vrhovi dio su planinskog masiva Paine, koji se nalazi na jugu Čilea.

Ove granitne mase oblikovao je lanac vulkana koji se spušta niz Ande. Podzemni potresi izbacili su ih na površinu probijajući slojeve škrljevca koji danas okrunjuju njihove vrhove. Zatim su ledenjaci oblikovali okomite litice i zaobljene rogove visokih kula. Voda rastopljenih ledenjaka oblikovala je modra jezera i živopisne močvare obrasle raznobojnom mahovinom.

U jezerima, šumama i livadama obitava raznoliki životinjski svijet, dok orlovi pretražuju planinske grebene. Ovdje caruje golemi grabežljivac andski kondor, svojim široko razmaknutim krilima nadlijećući teško osvojive granitne kule.

Vrhovi Cuernos del Paine su izloženi napadima oštrih pacifičkih vjetrova i oluja, što im uvelike otežava pristup. Britanski planinari Chris Bonington i Don Whillans su 1963. godine uspjeli ispenjati najvišu i najstrašniju središnju kulu. Sjevernu kulu su pet godina ranije ispenjali talijanski planinari iz ekipe Guida Monzina.

Otac Agostini, rimokatolički svećenik, susrevši se s njima na svom putovanju 1945.godine, opisao ih je kao „neosvojivu tvrđavu okrunjenu kulama, šiljcima i čudovišnim rogovima koji se drsko uzdižu ka nebu“.

Michael Andrews napisao je „Nisam mogao zaboraviti okomite vrhove, jasnoću svijetla, vjetar što bjesni i mnoštvo cvijeća.“

Izdvojena fotografija: Miguel Vieira