Tihe krošnje
13. travnja 2018.
Hohokami – oni koji su otišli
15. travnja 2018.
Dvorac Lichtenstein smješten je na litici u Švapskoj Juri, općina Lichtenstein u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg. Švapska jura ili Švapska visoravan šumovito je brdsko područje u kršu, bogato spiljama. U Švapskoj juri do sada je otkriveno oko 2500 spilja.
Život je bio vrlo težak u Švapskoj Juri. Nedostatak vode i loša kvaliteta tla činili su ovu regiju zaostalom. Za mnoga sela dobavljanje vode je zahtijevalo dugo putovanje na konjima. Budući da se voda često trebala pohranjivati tijekom dugog vremena, često je bila ustajala. Iz toga je razloga dezinfekcija putem alkohola bila vrlo popularna. Jabučno vino zvano “Most” miješalo se s vodom, pa se čak davalo i maloj djeci. Suvremeni vodoopskrbni sustav, izvanredan za ono doba, sagrađen je krajem 1880-tih godina. To je uveliko olakšalo situaciju u ovim krajevima.
Zbog teških životnih uvjeta, Švabe su bili i ostali na zlu glasu kao škrti i snalažljivi ljudi. No, to su bile važne osobine za preživljavanje u ovim krajevima s ograničenim resursima. Osobito u udaljenim dijelovima regije, stanovnici su zadržali sklonost biti prilično pokrajinski orijentirani i izravni. Međutim, pragmatizam i iskrenost su također često povezane s njima. Oni su stereotipno mudri ljudi, pogotovo sa svojim novcem. Tradicionalno su poduzetnički raspoloženi i talerntirani za izmišljanje specijaliziranih naprava i procesa. Švapska i Crna šuma još uvijek imaju niz gradova s malim tvrtkama tehnički naprednih proizvoda kao što su alatni strojevi i medicinski uređaj za svjetsku potrošnju u gradovima s manje od 10000 stanovnika.
Arheološki lokaliteti u gorju Švapske Jure, poznati po spiljama i umjetnosti ledenog doba, uvršteni su na Popis svjetske baštine UNESCO u Europi 2017. godine, te su među najvažnijima za proučavanje spiljske umjetnosti starijeg paleolitika u vrijeme kada se na ovom području javljaju prvi moderni ljudi – kromanjonci (43000. pr. Kr.-33000. pr. Kr.) tijekom posljednjeg ledenog doba.
Njemački kralj Frederick Prvi od Württemberga dugo se divio ovom mjestu i 1802. godine kupio je čitavo imanje, ne bi li na njemu podigao dvorac kakvog danas poznajemo. Nakon 30 godina dvorac je naslijedio Frederickov rođak vojvoda Wilchelm od Uracha, mladić poznat kao jedan od prvih koji je odbacio tradiciju i odlučio se da, usprkos zabrani crkve, sklopi brak s djevojkom nižeg staleža koju je volio. O njegovoj ljubavnoj priči pisao je u svom romanu i poznati književnik Wilhelm Hauff. Priča o vojvodi i njegovoj ljubavi prepričavana je kroz povijest dvorca koji svu svoju ljepotu upravo duguje zajedničkoj sreći u kojoj je uživao zaljubljeni par.
Danas je dvorac još uvijek je u vlasništvu knezova Uracha, te je otvoren za posjetitelje. Dvorac sadrži veliku zbirku povijesnih oružja i oklopa. Posjetitelji se dive njegovoj neo-gotskoj arhitekturi i čudesnoj renesansnoj ljepoti odaja. Dvorac posjeduje veliku kolekciju oružja i ljubavnih pisama koji su jedno drugom pisali vojvoda Wilchelm i njegova supruga. Oni su to činili i zbog ljepote razonode, čak i onda kada su oboje u isto vrijeme bili u dvorcu, ali na različitim katovima ili prostorijama.
