Na žalost činjenično je stanje kako nam jedan sasvim obični ris nestaje iz vidokruga. Početi članak o jednoj tako divnoj mački kao što je euroazijski ili obični ris s činjenicom o njihovoj ugroženosti kao stanju koje je zateklo i risa i nas zvuči tužno ali ta činjenica je poticaj da se toj mački pruže što bolji životni uvjeti i da ju se što manje uznemirava.

Naime, pretpostavka je kako u Hrvatskoj obitava svega 40 do 60 jedinki ove vrste velike mačke koja može dostići težinu tijela i do 38 kilograma, duljinu tijela oko 130 centimetara i visinu u hrptu oko 65 centimetara i one na području Hrvatske još uvijek mogu biti viđene u Gorskom kotaru, Lici i na Ćićariji, a u potrazi za hranom završe i na Kordunu te u priobalju šumovitog i brdovitog dijela Kvarnera, u ostatku hrvatskih regija ris je u potpunosti izumro.

Euroazijski ili obični ris je prvenstveno noćna životinja, sumrak je doba kada ris kreće sa svojim lovnim aktivnostima. U njegovu lovinu spadaju mali i srednje veliki sisavci, ptice i zmije, a veći pripadnici ove divne mačke se ne ustežu krenuti u lov na puno veći plijen, poput srna i jelena.

Ris je životinja koja živi samotnjačkim životom, ljubavno druženje između mužjaka i ženke je aktualno u periodu između siječnja i travnja, nakon što ženka okoti u prosjeku tri mladunca, brižno skrbi o njima do njihove prve godine starosti, a onda su prepušteni sami sebi.

Fotografija mačića risa: Bernard Landgraf

Što kazati, zaželimo sreću ovoj divnoj mački i neka ponovno dosegne brojnost od prije 50-ak godina.

Izdvojena fotografija: Aconcaua