Eilat – Red Canyon – Timna Park – Observatorium

U 11. mjesecu kupio sam 4 povratne karte (plus parking u Budimpešti) za 221€ i tu je počela avantura.
Let za Eilat bio je u 7:00 h – zbog snijega to se prolongiralo na cca 8:30 h (sjedili smo i bili nervozni u avionu s ostalim zarobljenim dušama).
Kad smo se konačno počeli spuštati među stijene oker boje iz daljine se počela nazirati mala baraka – tu slijeću avioni koji dolaze iz inozemstva, Eilat Airport je samo za domicilne letove (!)
Izađemo iz aviona i dođemo do tete graničarke i pitanje: Putuje zajedno? Gdje? Kako se znate? – Na ovo pitanje smo ostali zatečeni i kažemo – iz škole. “Okej, uživajte u Eilatu”, isprinta mali plavi papirić i vrati nam putovnice. Iza nje stoji čovječuljak koji skenira bar kôd na toj kartici i nakon toga ste slobodni ući u Izrael. Iza njega stoji nasmiješena teta koja nam daje vrećice Izraelskog ministarstva turizma s kartama i ostalim korisnim brošurama.
U toj hali se kupuju karte za liniju 282 koja vozi direkt do bus kolodvora u Eilatu (21.5 ILS po osobi). Vožnja traje oko sat vremena.
Iskrcamo se iz busa i krenemo prema smještaju koji je bio niti 5 minuta hoda od kolodvora – platimo 1700 kuna za 3 noćenja i odemo u sobu. Smještaj je bio OK, imao je čak i bazen i free -neograničene tople napitke.
S obzirom da smo bili mrvi umorni odlučimo odspavati par sati pa ćemo tražiti hranu. Smještaj je bio u samom centru pa smo imali sve na dohvat ruke. Hrana u trgovini (vege stvari – jako jeftine) dok hrana u restoranima prilično skupa, no porcije su velike (osim deserta koji je minimalističan ili ja imam preveliki apetit). Na sve ti dodaju TIP od 15%. Zadnju večeru smo platili 620 kuna, a nismo bog zna kaj se raspametili s hranom.

RED CANYON
Odlazimo u rent-a-car i uzimamo auto na jedan dan, za 46 USD. Pričam ja s curom na šalteru i pita odakle sam – CROATIA. “Croatia uh?” Njen kolega to čuje i dođe sretan do nas i kaže ” Modrik?” – Yes, yes, Modrić. Prevede curi odakle smo i kaže da ona ide na ljeto u Dubrovnik (HR je popularna destinacija za Izraelce). Kad smo riješili formalnosti kaže mi – dobio si free upgrade auta i dat ću ti mali džip. (mislim si – to!) Odemo po auto – Opel Mokka, nova.
Pričamo kako cura ide u Dubrovnik na more i kažem dečkima da nisam namjerno htio reći da je Dubrovnik skup jer u Izraelu je sve skupo.
Do kanjona možete doći i busom (282), ali tad morate pješačiti nekih 3 kilometara do ulaza u Park. Mi smo se komotno dovezli pred ulaz.
Sam kanjon se prohoda za nekih pola sata, super je iskustvo. Dalje se protežu različite staze koje se mogu prohodati, a uglavnom sve završavaju na parkingu pred kanjonom. Taj dan smo hodali 4 sata.
Na parkingu su nas zahaltale dvije cure iz Praga i zamolile za prijevoz do grada. One su letjele iz Beča za cijenu povratne karte od 11€.
Ostavili smo ih kod kuće gdje su bile smještene, otišli na večeru i do motela. Parkiram auto ispred i odem u predvorje pitati je li OK da tu ostavim autom. Pita me lik – “what’s the color?” – Kažem – RED !
“No, you can’t park it here, by israeli law red and white are forbiden to park”
Ja šutim i gledam i nakon pauze pitam – ” Are you joking? I can’t park my car because it is RED?!
“No no no, I mean the color of the side walk, if its red and white it’s illegal to park, if it’s blue then you have to pay for it. Go park your car where it’s grey”
– Ahhhh… Okey, tnx.

TIMNA PARK
Pola sata vožnje na sjever nalazi se NP Timna u Negev pustinji (3 ulaznice=260 kuna). Park se može obilaziti autom, biciklom ili pješke. Mi smo se odlučili autom, pa zatim hodati, s obzirom da u petak svi rade do 12 sati, a u subotu ne rade i nisam htio plaćati penale renta-caru (iako mi još nisu vratili polog od 500 USD, čekam ih još do sutra…).
Na ulazu se dobije kupon za besplatni čaj kod oaze i plastične bočice za šareni pijesak koji se isto puni kod oaze na kraju rute.
Autom su nam trebala oko 3 sata da obiđemo Park, najedemo se, kupimo magnetiće i pošaljemo razglednice.

AKVARIJ i OPSERVATORIJ

Na cesti prema Egiptu, van grada, smješteni su akvarij i opservatorij. Cijena za 3 osobe iznosi 578 kuna, taksi iz centra do tamo 100 kuna, a bus nazad 9 kuna po osobi.
Kompleks ima više sadržaja koji se mogu vidjeti, od spušanja stepenicama ispod morske razine i gledanja okolnog podvodnog svijeta do velikih akvarija s rijetkim morskim životinjama (taj dio mi se nije svidio). Da sam znao da je opservatorij ujedno i akvarij ne bih išao jer ne podržavam i ne želim financirati politiku otimanja životinja iz prirodnih staništa i njihovo zarobljavanje u male spremnike s vodom.

EILAT
U gradu rastu kaktusi i palme, tu i tam neki kržljavi bodljikavi grm, trava je umjetna i ima je puno oko trgovina i glavnih ulica. Jaaako puno mačaka luta okolo, posebice na obali i žicaju hranu kad jedete. Nisam vidio ni jednog psa lutalicu.bVidio sam dva prosjaka, jednog u centru grada i jednog u busu. Na ulazu u šoping centar prolazi se kroz detektor metala i zaštitar pregledava torbe.
Svi pričaju engleski osim cure zaštitarke koja je radila na Eilat Airportu koju sam pitao jel zna gdje ima koji drugi rent a car osim Hertza- rekla je da ne zna. Njen kolega koji je izlazio usmjerio nas je 100 metara naprijed prema zgradi s rent-a-carom.
Eilat (vjerujem, i ostatak Izraela) je prava vegan-meka, vege-hrane ima svugdje, svaki restoran ima vegan meni. 750 grama hummusa u trgovini sam platio oko 12 kuna dok u Hrvatskoj 250g košta 24 kune.
Ako uzimate rent a car na manje od 3 dana imate ograničenje od 200 kilometara koje smijete prijeći, za svaki dodatni kilometar plaćate 0.5 USD/km.
Promet po gradu je umjeren, van grada ga skoro uopće nema.
Na letu s nama je bilo još 15-ak Hrvata.

OVDA i povratak kući

Bus polazi s kolodovora tri sata prije leta (mi smo imali let u 11:20, bus je krenuo u 08:24). Dolazimo u zračnu luku i hodamo prema hali s kontrolama.
Dolazimo kod tete carinice (sve su žene tamo) i pitanja:
“Gdje ste bili? Nosite li išta zabranjeno sa sobom – oružje, škare bombu? Tko vam je pakirao kofere i torbe ? Gdje su oni bili u vrijeme od kad su spakirani do kad ste došli ovdje?”
Uzela je putovnice i svakoga od nas pitala gdje se nalazi grad koji piše na putovnici.
Nakon toga odlazimo do punkta s rendgenom. Sve se skenira. Nakon toga se opet čeka u redu za zadnju kontrolu prije check in-a.
Marin prvi sve obavi i ode, dođe red na Krunu i kaže mu da otvori torbu (na ekranu iznad ima sliku skena) i vadi van pivu koju sam ja stavio unutra. Prolazim kraj njega i kažem mu “ups!” , a on odgovori – “Tnx Dominik!”.
Meni nisu ništa otvarali, napravljen je test na eksploziv i rečeno mi je da čekam sa strane i uzeta mi je putovnica, uskoro se čekanju pridružuje Kruno. Nakon provjere kaže teta – “follow me” i vodi nas preko reda do check in-a za torbe. Kruno stavlja torbu koju sam ja napunio svojim glupostima i vaga pokazuje 11kg (10 je dozvoljeno) i Kruno zine u nevjerici, dobacim mu – “samo se smješkaj!”.
Teta uzme torbu, zakelji naljepnice i vodi nas na passport control. Isprinta crveni izlazni papirić te nam preda putovnice. Dajemo papiriće teti iza nje, klik-klik i nalazimo se u lobbyu gdje čekamo ukrcaj.
Upoznajemo Igora i Kristinu iz Zagreba koji isto lete s nama doma, pitamo ih jel žele da ih vozimo do Varaždina, tamo je Marinov auto pa će s njim do Zagreba, da ne čekaju vlak. Dalje pričamo o dogodovštinama ovih avantura i pozdravljamo se u Varaždinu.

Fun fact:
Na check in sam došao s ruksakom punim keksi i boca vode koje su virile sa stražnjih džepova torbe – nitko mi nije riječ rekao za vodu, niti sam je morao baciti.

TROŠKOVI:

Cestarina + stakloper: 32 kn + 92 kn + 40 kn = 164 kn
Avion: 212€ = 1576 kn
Smještaj: 1.715 kn
Hrana: 372 kn (Omer’s) + 224 ILS (Misedet Blue Beach) + 350 ILS (Oasis) = 1013 kn
(TIP 55.8 + 33.6. + 52,5 ILS /3 = 47.3 ILS = 84 kn)
Osiguranje: 139 kn
Prtljaga: 14.000 HUF = 324 kn
BUS Ovda- Eilat: 64.5 ILS = 114 kn (+ 76 kn)
Nacionalni park: 147 ILS = 260 kn
Rent a car: 45.3 USD = 294 kn
Opservatorij: 327 ILS = 578 kn
Gorivo: 384 KN + 52.12 ILS = 92 kn = 476 kn

Ukupno: 6.800 kuna

Autor putopisa: Dominik Furjan, Varaždin

Interaktivna karta: