Pri planiranju izleta prvo odabiremo konkretne ciljeve i trasu puta. Duljina dnevne ture planira se prema mogućnostima članova grupe. Mlađi planinari lako mogu hodati 5-6 sati, više od toga samo osobe s dobrom kondicijom. Starijim planinarima uglavnom odgovaraju izleti od 4-5 sati lakšeg hoda, dok je planinarima-seniorima dovoljno oko 2-3 sata pješačenja.

Planirajući izlet, kretanje i boravak u planini treba usmjeriti na ostvarivanje zadovoljstva i relaksacije. Iscrpljivanje sudionika forsiranjem ostvarenja preopsežnih planova umanjuje se zadovoljstvo boravka u prirodi.

Ruksak i hrana za izlet pripremaju se dan prije izleta. Težinu ruksaka treba minimalizirati, ali ipak predvidjeti da u njega stane sve što vam je neophodno za boravak u prirodi. Potrebno je ponijeti odjeću za sve vremenske uvijete i dovoljno tekućine, a korisno je imati informaciju o mogućnostima opskrbe i nadopune na terenu bilo da se radi o izvorima, planinarskim domovima ili komercijalnim prodavaonicama. Nužno je uvijek obavijestiti članove obitelji kuda ideš i koliko se planiraš zadržati.

Konkretni ciljevi mogu biti prirodne i kulturne znamenitosti, vrhovi, slapovi, jezera, kanjoni, klanci, zanimljivi predjeli i putovi. Planinarske kuće, domovi i vidikovci predstavljaju odmorišta i bazu za daljnje kretanje. Ako se planira noćenje u planinarskom domu ili nekom drugom objektu, potrebno je pravovremeno dogovoriti smještaj i provjeriti jeste li dom uopće otvoren.

Poželjno je uvijek predvidjeti određenu rezervu vremena i rezervni “plan B” u slučaju nepovoljnih okolnosti.
Unutar plana izleta važno mjesto ima prijevoz do polazišta i povratak, jer trasa kojom će se hodati ovisi o prilaznim prometnim mogućnostima.

Automobili su praktični za male skupine i pružaju najviše komocije za izlete zatvorenog tipa. Vlakom se koristimo za pristup planinama koje su u blizini željezničke pruge. Prigradski javni autobusi omogućavaju izlete u bližu okolicu. Koristimo li se javnim prijevozom, na vrijeme valja proučiti vozne redove.  Moguće je kombinirati razna prijevozna sredstva, ukoliko postoje realne mogućnosti za takve varijante.

Izleti zatvorenog tipa za manje grupe bolji za postizanje zahtjevnijih ciljeva, dok su komercijalni društveni izleti zahtjevniji za vođenje, ali bolji za promidžbu planinarstva i uključivanje novih članova. Prije polaska organizator izleta sudionike treba informirati o ciljevima, odmorištima, duljini hoda, poteškoćama i opskrbljenosti domova.  Manje iskusnim planinarima je najlakše uključiti se u organizirane izlete planinarskog društva dok ne steknu potrebno iskustvo i razviju sposobnosti samostalnog planiranja individualnih izleta.