Kako je nastala Legenda o picokima? Turski vojskovođa Ulama-beg tjednima je bezuspješno vojno pokušavao osvojiti đurđevačku utvrdu da bi se na kraju odlučio za taktiku izgladnjivanja stanovništva i vojnika.

Kako su dani prolazili, zalihe hrane su se smanjivale. Ostao je samo jedan mali pijetao (picok).

Kako tim pijetlom svejedno nisu mogli nahraniti sve stanovnike, jedna je starica predložila da se pijetao stavi u top i ispali u turski tabor. Kapetan grada, kako je situacija ionako bila bezizlazna, pristao.

Kada je Ulama-beg vidio pijetla, mislio je da u gradu imaju još jako puno hrane pa se stanovništvo s njome može tako razbacivati i odustao je od opsade.

Ulama-beg tada Đurđevčane naziva “Picokima” i kao neku vrstu kletve izriče poznate riječi: 

A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!

Ali eto, na kraju se pokazalo kako se stanovnici Đurđevačkog kraja ponose tim nazivom jer ih je nastanak naziva PICOK ustvari spasio od porobljavanja, a neke i sigurne smrti.