Još u školskim klupama sa dječjom znatiželjom i širom raširenih očiju napeto smo slušali legendu kako su vile u neka davna vremena gradile pulsku Arenu. Ne znamo sa sigurnošću da li se ta legenda i dan danas prepričava djeci pa nije na odmet da je ovdje zapišemo.

Dakle, u to davno doba Istru su nastanjivale vile. Bile su to dobre vile, vile-graditeljice koje su čovjeku mogle podariti sreću. Noću su nestašno i razigrano plesale po livadama i šumskim proplancima, a danju se skrivale od ljudi.
I tako su vile cijelu jednu noć marljivo prenosile kamenje sa Učke slažući ga u krug gradeći Arenu. No, posao je bio veliki, a noć isuviše kratka za taj obiman posao koliko god su žurile obaviti ga do zore.

Čim su prvi pijetlovi zakukurijekali vile su morale ispustiti kamenje gdje god su se zatekle u tom trenu, prekinuti nedovršeni posao i sakriti se od ljudi. Tako je širom Istre, od Učke pa sve do mora, ostalo razasuto ogromno kamenje gdje se nalazi i dan danas, a pulska Arena je zauvijek ostala nedovršena, bez krova.

Ljudi koji su dolazili u Istru, pridošlice i puk divili su se ovoj ogromnoj građevini nazvavši je Divić-grad ( divić – čudo). Tako i dan danas posjetitelji iz svih krajeva svijeta dolaze u grad Pulu kako bi se divili amfiteatru.

Arena u Puli jedinstvena je turistička atrakcija stoljećima i jedno bez drugoga su nezamislivi, dakle Arena Pula.