Nekoć davno prema starim kronikama u donjem dijelu doline rijeke Raše uzgajala se riža. Rižina polja prostirala su se od mlina Novi do područja Sutivanca. Bilo je to u doba mletačke vlasti.

Prva pošiljka stigla je iz Venecije u Istru 1790. godine. Tada je dopremljeno 30 vreća sjemena riže u Istru.  Već sljedeće godine (1791) urodilo je oko 450 starića. Od toga je oko 405 starića riže otpremljeno brodom na ljuštenje, a oko 40 starića riže zadržano je kako bi se upotrijebilo za sjeme. Zasebna mjera za žitarice, koja se koristila i kasnije u doba vladavine Austro-Ugarske bila je starić ili starollo . Jedan starić bi iznosio otprilike oko 10 litara.  

Nakon pet godina izgubio se svaki trag uzgoja riže u dolini rijeke Raše. Nakon 1796. godine rižina polja se više nigdje u kronikama ne spominju. Tek u prvim godinama poslije okončanja Drugog svjetskog rata bilo je nekih pokušaja da se ova kultura opetovano uzgoji na tom području. No, čini se kako se ideja nije “primila.”  

Kako god, ostaje nam zanimljiva činjenica kako se u ta davna vremena na našim područjima uzgajala riža, žitarica koja je karakteristična za dalekoistočne zemlje. Iz današnje perspektive teško je zamisliti, ali kada prolazite dolinom Raše čini se kao da negdje u zraku struji lagani dašak Dalekog istoka…