Kuterevo je planinsko naselje smješteno na obroncima Velebita u zelenoj vali na 559 metara nadmorske visine. Do Kutereva vodi lokalna cesta iz Otočca, kojom se može stići i do podvelebitskog naselja Krasno polje. Ova cesta povezuje Liku i Primorje nastavljajući se do Svetog Jurja ispod Senja. Miran kraj u kojem osim lokalnog stanovništva najviše borave planinari i volonteri iz cijeloga svijeta. Dok je Krasno polje baza Nacionalnog parka „Sjeverni Velebit“, Kuterevo je baza za zbrinjavanje medvjedića koji su ostali bez roditeljske skrbi i volontera koji brinu o njima.

Volontiranje u Utočištu medvjeda Kuterevo je vrlo popularno i volonteri pristižu iz cijeloga svijeta pa ukoliko želite rezervirati svoje volontersko mjesto u sljedećoj sezoni krenite što prije s pisanjem motivacijskog pisma. Među volonterima po brojnosti prednjače Francuzi i Belgijanci. Volonteri borave u utočištu i po nekoliko mjeseci, a pojedini i po godinu dana.

U Kuterevu atmosfera je ugodno opuštajuća i baš sve je vrlo dojmljivo, od prirode koja vas okružuje do ugodnih domaćina i razigranih medvjeda. Mještani su vrlo ponosni na Utočište medvjeda. Između svega ostalog nas se izuzetno dojmio i Mišo Lungo, vrlo neobičan pas koji je zaslužio priznanje za životno djelo.

Mišo Lungo je pas mješanac podrijetlom iz velebitskog podgorja, sada već u poodmakloj dobi koji živi u Utočištu medvjeda Kuterevo od 2002. godine. Tijekom tih petnaest godina ova neobična dadilja stoički je istrpio mnoge nestašluke malih medvjedića koji su vrlo rano ostali bez roditeljske skrbi.

Za vrijeme njihovog odrastanja u utočištu za medvjede, Mišo Lungo je bio njihov dugogodišnji sudrug u igri, prijatelj i autoritet. Da može govoriti, tko zna koje bi nam sve avanture ispričao. Sada je u zasluženoj mirovini, ali njegov pogled još uvijek prati svaku aktivnost unutar Utočišta.

Foto: www.undiscoveredcroatia.eu

Još jedan detalj nas se iznimno dojmio u Kuterevo, a to je brzina kojom se medvjedi kreću. Medvjedi su najaktivniji u ranim jutarnjim satima i u predvečerje. Stigli smo u jutarnjim satima. Dok je jedan medo bio zaokupljen razgrtanjem granja neumorno zavlačeći glavu pod ogromnu hrpu nabacanih trupaca, potpuno ignorirajući ptičice koje su se vrzmale oko njega, drugi se gotovo neprekidno šetao po velikom ograđenom prostoru parka pa bi nam često nestao iz vidokruga u visokom raslinju da bi zatim posve neočekivano izronio iz njega.

Standardni hod medvjeda djeluje šarmantno dok se cijelim svojim ogromnim tijelo skladno gega ujednačenim ritmom. No, u jednom neočekivanom trenutku, kada se začulo iz daljine glasanje drugog medvjeda, geganje se iznenada pretvorilo u kretanje koje je podsjećalo na galopiranje konja. Nevjerojatnom brzinom odjurio je u smjeru iz kojeg se čuo medvjeđi zov. Medvjedi se rijetko glasaju brundanjem ili režanjem pa je i ovaj bio znatiželjan da provjeri što je njegovog cimera uznemirilo. Maksimalna brzina kojom se medvjedi kreću iznosi oko 50 kilometara na sat. 

Trenutno u Utočištu medvjeda Kuterevo boravi 9 medvjeda: tri mlada medvjedića u dobi 3-4 mjeseca i šest odraslih. Mladi i odrasli medvjedi smješteni su u odvojenim ograđenim prostorima koji imaju funkciju njihovih staništa. Najstarija medvjedica u utočištu ima oko 34 godine.

Svi medvjedi u utočištu su kastrirani. U suprotnom bi ih drugi medvjedi s Velebita često posjećivali. Kuterevski medvjedi su doživotni stanovnici utočišta. Oni su od malih nogu naučeni na kontakt sa čovjekom i nisu naučeni samostalno doći do hrane, pa bi u divljini njihov život bio u velikoj opasnosti. No, prednost utočišta je što ovdje žive puno duže. U divljini je prosječan životni vijek medvjeda oko 20 godina dok u utočištu mogu doživjeti 40-50 godina.

Nama je ovo bio prvi kontakt s Utočištem medvjeda Kuterevo zbog čega smo se osjećali uzbuđeno i zbunjeno. Planiramo ga opet posjetiti kako bismo zadovoljili našu znatiželju i potražili odgovore na pregršt pitanja, a u međuvremenu smo vam pripremili ovu fotogaleriju:

Fotogalerija by Nina