Siesta potječe još iz doba Rimljana. Njihova izreka „sexta hora“ u prijevodu sa latinskog znači šest sati ili vrijeme za dnevni odmor nakon ručka. Dnevni odmor je gotovo neophodan u tropskim i mediterantskim zemljama kako bi se radni narod u podne sklonio sa žege dok je sunce u zenitu. Tijekom najtoplijeg dijela dana vrijeme je za siestu.

Tradicija sieste zadržala se do danas u Španjolskoj, Grčkoj, Italiji, Cipru, Nigeriji, Filipinima, Ekvadoru, Kostariki i Meksiku. Sve fizičke aktivnosti usredotočene su na ranojutarnje, te kasnopopodnevne i večernje sate. Potpuno je neprimjereno u to doba dana na bilo koji način bučiti jer siesta je vrijeme kada sve utihne i utone u mirno obitavanje. U regijama gdje se siesta službeno prakticira tijekom najtoplijeg dijela dana ne rade javne službe ni trgovine. Stoga je razumljivo odakle vuku korijeni dvokratnog radnog vremena koje se često prakticira i u našem podneblju. Stanje ljudskog organizma tijekom dana kada je pravo vrijeme za siestu u Istri i Dalmaciji nazivamo fjaka, a poslijepodnevni odmor nazivamo drijemanje.

Nakon pauze za marendu tijekom radnog vremena najčešće osjećamo kako nam se sklapaju kapci, misli su nam usporene, glava nam je teška i pokreti dezorjentirani. Ovo stanje sami sebi opravdavamo time da nam je zasigurno pao tlak. Osjećamo da nas obuzima fjaka i totalno smo nefunkcionalni. Tada je, naime, vrijeme za siestu – fizički i mentalni odmor ljudskog organizma. Poželjno je isključiti se iz svih tekućih aktivnosti kako bi se naš organizam rehabilitirao i kako bismo „napunili baterije“.

San ili drijemež blagotvorno utječe na nas, regenerira organizam, popravlja raspoloženje i povećava produktivnost. Španjolci su najpoznatiji po njegovanju tradicije sieste. Zapadnjaci koji nikada ne spavaju tijekom dana ne mogu se načuditi atmosferi sieste. Napeti i zaokupljeni svojim prenapučenim dnevnim rasporedima ispunjenih raznoraznim aktivnostima i preokupacijama, oni jednostavno ne znaju kako stanje svoje psihe dovesti u fazu opuštenog mirovanja. Za vrijeme sieste ljudi sasvim opušteno spavaju na travi u parkovima, na klupama, u hladovini pod stablima, pa čak i na krovovima kuća. Oni jednostavno osluškuju svoje tijelo i znaju se bez zadrške „iskopčati“ gdjegod se zatekli u vrijeme sieste.  Ljudi koji njeguju siestu puno su manje razdražljivi, napeti i pod stresom. Dnevni odmor djeluje okrepljujuće i opušta cijeli psiho-fizički organizam. Individualno je hoćete li za njega odvojiti dvadesetak minuta ili dva sata.

Kod mnogih ljudi koji žive suvremenim zapadnjačkim načinom života je iskorjenjena ta navika za tradicionalnom siestom. No, nikada nije kasno za ponovno otkrivanje njenih čari.