Dok smo bili djeca često smo ih viđali, vjerojatno je razlog tome što smo više bili u njihovoj ravni i veselila nas je pomisao kako će s njenim letom s našeg prsta bubamara u povratku donijeti pismo, poruku vesele i ugodne naravi. Bubamare i danas lete ali se čini kao da ih je manje nego nekada.

Čini se kako taj oku ugodan kukac budi tople osjećaje u svima koji ga vide, a danas znamo kako je to ustvari veoma koristan kukac.
Bubamare ili božje ovčice žive posvuda po svijetu,  ali ipak su najrasprostranjenije u umjerenim klimatskim pojasevima, tako da su Europa i Sjeverna Amerika njihovo omiljeno obitavalište.
Bubamare doslovno obožavaju zapuštene vrtove, koji su zaštićeni od jakih vjetrova, također vole neobrađena polja, jer takva mjesta su bogati izvor njihove osnovne hrane, a to su biljne uši.
Koliku korist nam donose bubamare spoznali su mnogi, tako da odnedavno postoje farme koje uzgajaju bubamare kako bi ih ljudi počeli koristiti kao veoma pouzdan prirodni način za eliminaciju biljnih uši.

Bubamare su veoma nalik jedna drugoj, ali ipak samo u Europi postoji preko stotinu vrsta, kod nas je najčešće prisutna sedamtočkasta bubamara, veličina bubamara je od  0.8 do 18 mm.

Odrasla sedamtočkasta bubamara (Coccinella septempunctata) pojede 30-40 grinja na dan, 90 odraslih štitastih uši i do 300 ličinki štitastih uši. Ličinke bubamare, čiji razvoj traje od 3 do 5 tjedana, dnevno pojedu 20 do 30 lisnih ušiju. Bubamare cijelo proljeće i ljeto žive na lišću zelenih biljaka, a zimu provode ispod suhe kore drveća.

Zanimljiv je način na koji se bubamara brani kada je u opasnosti, brani se refleksnim krvarenjem, to jest ispušta krv, odnosno hemolimfu iz nožnih zglobova. Ta “krv” sadrži vrlo neugodnu tvar kokcinelin, koja odbija većinu ptica i mrava.
Lisne uši koje su osnovna hrana bubamara se veoma sporo gibaju i ne mogu se braniti tako da bubamari nisu potrebne neke specijalne lovačke vještine da ih ulovi. Odrasli kukci pojedu 40-50 biljnih uši dnevno, odnosno do 3000 tijekom svog života, a ličinka pojede i do 600 biljnih uši. Neke bubamare jedu grinje, a neke štitaste uši.

Zato kada ju vidite, a pritom je sletjela negdje gdje nema zelenila, nježno ju podignite, pružite prste ka nebu i gledajte kako leti, možda se vrati s lijepom porukom za vas.