Upravo tako, postoji zasigurno i više od 8 stvari koje ljudi čine svojim psima, a psi to ne vole, ali pozabavimo se s ovih aktualnih 8, koliku god mi bliskost osjećali prema svom psu i on prema nama, nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi dvije potpuno različite vrste, koje svijet doživljavaju na posve drugačiji način, jedino što nam nosi zajedničku smjernicu je ljubav, vjerovali ili ne sve drugo je prilagodba, koliko god vi mislili da se vi prilagođavate vašem psu, to nije u potpunosti istina, on to čini u daleko većoj mjeri i s puno više strpljenja negoli mnogi vlasnici pasa.

Dakle krenimo sa stvarima koje radimo, a naši psi ih ne vole ili u najmanju ruku su prisiljeni na njihovo prihvaćanje zbog ljubavi prema svojim blentavim ljudskim prijateljima koji misle da svijet funkcionira onako kako čovjek želi, a ne onako kako je priroda propisala.

1. Zašto ljudi toliko govore samo riječima, zar ne znaju da postoji i govor tijela?

Mi ljudi smo nekada davno koristili govor tijela podjednako kao i psi i potpuno smo ga razumjeli, naravno s vremenom smo počeli koristiti mozak da bi sebi olakšali komunikaciju, te smo stvorili čistu glasovnu komunikaciju s tek ponekim tragom govora tijela, odrekli smo se jezika prirode i upustili u komunikaciju koja nas je u potpunosti otuđila od prirodnog komuniciranja, dakako, s današnje točke gledanja govor tijelom nam se čini smiješnim, sama pomisao da bi tresli s guzom od sreće kada vidimo nekoga dragog nam je smiješna, zamislite susret vas i starog prijatelja kojega niste vidjeli jako dugo, prvo lagano šnjofkanje, potom lizanje, ne, danas nam to ne ide, ali to ne znači da trebamo negirati govor tijela psa i nametati mu ljudska pravila komunikacije kao primarna. Takav način nije dobar iz puno razloga, jedan od ozbiljnijih je da možete stvoriti veoma uplašenu i neurotičnu životinju, a to vam zasigurno nije cilj, a potom ćete si postavljati pitanje zašto je moj pas uplašen, zašto se plaši kontakta s drugim psima i ljudima i još mnoštvo drugih problema koji se rađaju iz našeg nedostatka, zaboravljenog govora tijela!

Psi dakako mogu naučiti značenje desetaka riječi, neka pasmine i po par stotina riječi, ali sve to čine samo da bi se lakše uklopili u svoju ljudsku obitelj. Ipak pas kod svog vlasnika i svoje obitelji, a tako i kod drugih ljudi prvenstveno čita govor tijela, ponekada ćete se začuditi kako zna neke stvari i prije negoli ih izgovorite, kao da vam čita misli, ne čita pas misli, nego ste mu vi to već rekli govorom tijela kojega niste niti svjesni. Ima osoba koje uvode neke svoj mimičke znakove kojima podučava svog psa, naravno takav oblik komunikacije je dobar u funkcioniranju između psa i vlasnika, ali psi često dolaze u situacije kada vide iste znakove kod drugih ljudi, a imaju potpuno drugo značenje, što kod psa stvara veliku zbunjenost. Poanta ovog prvog psima konfuznog načina komunikacije je da treba kombinirati što prirodniji govor tijela s drugim ljudskim glasovnim govorom.
2. Tko im je kazao da se mi volimo grliti, stvarno su čudni ti ljudi?!

Mi ljudi jako volimo zagrljaje, smiruju nas, daju nam utjehu, osjećaj bliskosti i ljubavi, ponašanje tipično za primate, da li ste si ikada postavili pitanje, da li je vaš pas primat ili pas, naravno da niste, vi to znate, ali svejedno ćete svoju ljubav iskazivati grljenjem psa… pas u svom genetskom kodu ima zapisano grljenje kao agresiju usmjerenu prema sebi, svako ograničavanja kretnji koje sputavaju vašeg psa je u psećem svijetu agresija, toliko o ljudskom razumijevanju drugih vrsta, u ovom slučaju psa. Naravno vaš pas vas u većini slučajeva poznaje dok je još bio štene, pa se je navikao na vaše grljenje, stiskanje i druge njemu neprimjerene načine iskazivanja ljubavi, vjerovali ili ne, vaš pas vas voli i trpi vaše nedolično ponašanje, stavljanje vaših ruku oko njegovog vrata je slično situaciji u prirodi kada se sukobe dva psa dokazujući jedan drugome dominaciju, obuhvaćajući ga s prednjim šapama jedan dokazuju drugom psu svoju dominaciju, veoma neugodno iskustvo za svakog psa, pa se vjerojatno vaš pas pita, zašto ovaj moj blentavi vlasnik tako često pokazuje svoju dominaciju nad mojom malenkošću, pa vjerojatno zato što ga trpim tako smotanog i neukog.

Pogledajte realno i vidjet ćete često kako se pas pokušava osloboditi tog za njega nezgodnog zagrljaja ako predugo traje, rijetki su psi koji prihvaćaju grljenje, zato ako primijetite da vaš pas ne voli grljenje, nemojte dozvoliti niti drugim ljudima da grle vašeg psa, a naročito djeci, jer u pravilu može doći do nezgodnih situacija koje će u očima drugih ljudi vašeg psa prokazati kao agresivca, bez pravednog suđenja, jer s agresijom je počeo netko drugi.

3. Neću biti prost i kazati što mislim o maženju i tapšanju po glavi!

Dovoljno je samo promisliti o tome kako bi ste se vi osjećali da vas netko stalno mazi s rukama po glavi ili da vas po istoj tapša i govori dobar dečko, dobra cura, a vi onako samo gledate kada ćete dobiti prst u oko i koliko puta nakon tapšanja samo morate trepnuti s očima, definitivno neugodna situacija za svakog čovjeka, kako je psima, pa vjerojatno još gore, maženje po glavi od strane vlasnika i svog ljudskog čopora još i prihvaćaju ali situacija ne mora biti takva u vanjskim okolnostima s nepoznatim ljudima, a o tapšanju po glavi da i ne govorimo, ono što je najprirodnije kod pristupa nepoznatom psu, je pomaziti ga lagano po strani tijela ili eventualno po leđima, a ako još to učinite pri samom svršetku leđa, čak će vam biti i zahvalan, to je način kako mu pokazati da vam je drago što ste se upoznali, a kasnije pas sam dozvoljava veći kontakt kada je siguran u vaše namjere.
4. Stvarno ne mogu vjerovati da ljudi ne znaju što znači direktno gledanje u oči?!

Koliko psima može biti neugodno gledanje direktno u oči vjerojatno zna većina ljudi poučena vlastitim iskustvom, prvenstveno u kontaktu s drugim naročito nepoznatim ljudima, to je jedna od rijetkih stvari koje smo koliko toliko svjesni, ali naravno, to opet ne primjenjujemo u komunikaciji s našim najboljim prijateljima, nego im onako nadmeno prilazimo i još ostvarujemo direktan kontakt s očima, čisto nepoznavanje pseće psihologije, takav kontakt s očima je nešto što poziva na otvorenu agresiju, zato se nemojte začuditi kada se susretnete s nepoznatim psom, doslovno buljeći u njega i kada uvidite da je to kod njega izazvalo kostriješenje leđnih dlaka i pokazivanje zubiju, susret treba proći na način da svakome ostavlja dovoljno vremena za čitanje signala, nemojte gledati direktno u oči psa koji je sam bez nadzora vlasnika, pa čak niti kada je vlasnik s njim, ako želite ostaviti prvi pristojni kontakt, jer suprotno do toga može biti veoma neugodno iskustvo, dakle, pristupite psu lagano, neka vam pogled bude malo skrenut i govorite tihim glasom koji umiruje, ovo je način na koji će pas shvatiti da dolazite u miru i kao prijatelj.

5. Čovječe, kakva su ti to pravila, kada se niti sam ne drži istih?!

Psi vole pravila, pravila im daju osjećaj sigurnosti i smjernice kako se trebaju ponašati uz svog vlasnika koji je ujedno i vođa njihovog čopora, pravila s kojima ih odgajate, a nisu na njihovu štetu su nešto što je istinski potrebno psu za skladan suživot s čovjekom.
Par primjera kako čovjek ruši sustav postavljenih pravila, naime, ako ste svog psa naučila da skače na vas kada vas vidi u povratku s recimo posla i to vam pričinjava zadovoljstvo ponovnog zajedničkog susreta, nemojte se ljutiti ili kažnjavati psa, ako se vraćate doma, a izašli ste u npr. skupom odijelu na važan sastanak, vaš pas ne zna cijenu odijela, njemu ste bitni vi, a vama u tom trenutku skupo odijelo, dakle pravilo bi trebalo biti uvijek isto, ili se pozdravlja s dogovorenim pozdravom uvijek bez obzira na odijelo ili se ne skače uopće. Drugi primjer, puštate psa da spava s vama u krevetu, vaš krevet vaša odluka, ali znajte da je i pas prisvojio taj isti krevet kao svoj, njegov krevet njegova odluka, ali dolazi trenutak kada vaš pas ima periodično mijenjanje dlake, e sada vam se više ne da dijeliti krevet s prijateljem koji se toliko linja da su sve njegove dlake završile po vama ili imate kujicu koja se tjera pa vam nije ugodno vidjeti tragove krvi po krevetu, dakle, ili je krevet zajednički bez obzira na okolnosti ili je vaš krevet samo vaš i to treba biti pravilo. Pas će prihvatiti svako pravilo koje je neškodljivo za njega i koje mu ne ruši dostojanstvo, dakle budite dosljedni u provođenju pravila, jer to od vašeg psa stvara stabilnog i psihički uravnoteženog psa.
6. Čovječe, ako si ti digao nos u zrak, ja još uvijek volim njuškati!Istina, kažu da je čovjek postao neurotičan onog trenutka kada je prestao njuškati i ispitivati mirise oko sebe, kako je to točan razlog potvrđuje činjenica kako nas neki mirisi mogu vratiti u najranije djetinjstvo i pružiti nam ugodu.
Naravno psi imaju potrebu za svakodnevnom šetnjom i to minimalno tri puta dnevno, vama se dosta često žuri iz raznih razloga te su te šetnje svedene na požurivanje psa u obavljanju nužde, zamislite samo kako vi kao čovjek imate potrebu biti informirani o raznim stvarima, pročitat ćete novine, otići na vama zanimljive portale, iskomunicirati i družiti se s drugim ljudima, pa naravno sve to voli i vaš pas, samo što su njemu novine i internetski portali, njuškanje podataka u šetnji, a komentari i statusi koje ostavlja na njima su mokrenje i druge fiziološke radnje, dakle nemojte od vašeg psa stvoriti društveno neinformiranog psa, jer takav pas nema dobar društveni status u sklopu svojih društvenih mreža, pustite ga neka njuška, neka se druži, a i vi zajedno s njim uživajte u toj komunikaciji, jer je to jako bitna stavka u psihičkoj stabilnosti vašeg prijatelja psa.

7. Kako me to vodiš s tim povodcem?!

Pravila propisuju da psi na javnim mjestima moraju biti na povodcu, zakon je takav i toga se moramo držati, kako zbog sigurnosti drugih ljudi, tako i zbog vlastite, a najviše zbog sigurnosti našeg psa, živimo u ubrzanom i veoma prometnom svijetu, tako da je povodac postao nužno zlo, veza koja nas spaja dok šetamo gradom, parkovima ili pijemo kavu na terasi nekog kafića.
Gdje je tu problem, problem je uvijek u čovjeku, većina vlasnika može cijeli život imati psa i nikada neće naučiti ostvariti vezu koja mora funkcionirati preko povodca, pas koji taj povodac u pravilu uvijek osjeća preko vrata, neki s hamom oko tijela direktno osjeća sve čovjekove signale, njegovu napetost, nesigurnost, pogrešnu vodivost i još mnogo toga. Cilj svega je da ta uzica mora biti labava, šetnja mora biti usklađena, naravno pas je taj koji će se u većini slučajeva prilagoditi takvom odnosu, čak i sam povodac počinje shvaćati kao nešto što donosi zadovoljstvo, ide se vani, juuuhuu, da to može biti izvanredan alat za bliskost između vlasnika i psa, ali potrebno je od malena psa naučiti što je povodac i čemu služi, pas jako brzo postaje svjestan statusa koji ima povodac i uz uravnoteženog i strpljivog vlasnika lako nauči kako se šeta na povodcu i to mu ne predstavlja nikakav problem.
Dakle, potrudite se poraditi na toj vezi, nemojte dozvoliti da pas čita vašu nesigurnost preko povodca, neka povodac bude samo osiguranje u “divljem” urbanom svijetu.
8. Moj čovječe, meni je dosadno, obrati pažnju na mene!

Naravno, živimo u vremenima kada novac diktira tempo naših života, a s time neposredno i naših kućni ljubimaca pasa, psi često ostaju sami od jutra do mraka i to strpljivo podnose, jer znaju da će se njihov čovjek vratiti doma, da, čovjek se je vratio doma i nema vremena za mene, čovjek je nervozan i umoran, a ja sam ga se tako zaželio, želim se družiti i pokazati mu da mi je falio.
Nikada nemojte uzimati psa, ako ste osoba koja nije strpljiva i nema volje svom najboljem prijatelju pokloniti pažnju koju zaslužuje, jer najbitnija osoba u životu vašega psa ste vi, nemojte to nikada smetnuti s uma, kakav god bio tempo vašeg života, odvojite vremena za svog najboljeg prijatelja, barem mu u kratko “objasnite” kakav vam je bio dan, poigrajte se s njim, jer i on je obavio svoju dužnost dok vas nije bilo, čuvao je vaš zajednički dom i vjerno čekao vaš povratak, budite čovjek koji neće dozvoliti dosadu svom psu, jer pas ne voli dosadu, baš kao ni vi!