U nekim kulturama povlačenje u apsolutnu osamu uobičajena je duhovna vježba. Tibetantski redovnici bi se doslovno dali zazidati kako bi izbjegli kontakt sa ljudima i kako bi u miru mogli godinama meditirati. Jelo bi im se donosilo bez riječi, a njihove su prostorije imale otvore pa su bili svjesni izmjena dana i noći, ljeta i zime, što je čini se važno za duhovno zdravlje. 

34-godišnji Maurizio Montalbini, talijanski speleolog i sociolog, proveo je sedam mjeseci u dobrovoljnoj izolaciji u podzemnoj spilji. Bilo je to 1986. godine u spilji Frasassija. Kako bi izbjegao svaki kontakt sa vanjskim svijetom, napravio si je smočnicu i opremio se literaturom. No, njegova izba od 7 metara nije imala otvore čime je izgubio osjećaj za vrijeme. Kada je nakon 210 dana izišao iz svoje dobrovoljne izolacije njegova procjena je bila da je u spilji proveo tek 79 dana. Za to vrijeme pročitao je 75 knjiga (prosječno jednu knjigu u tri dana), vodio je iscrpan dnevnik i pisao priče. Njegova pretpostavka je da je spavao po deset sati dnevno, no obzirom da je izgubio vremensku orijentaciju taj podatak nam nije pouzdan. 

Maurizio Montalbini provodio je više sličnih eksperimenata čime je zaslužio nadimak istraživača vremena, a njegova dobrovoljna izolacija u podzemnoj spilji smatra se svjetskim rekordom.