Uskršnji otok poznat je kao Nacionalni park koji se zahvaljujući Moai kamenim kipovima 1988. godine našao na UNESCO-voj listi svjetske baštine Australije i Oceanije. Naziv je dobio zahvaljujući tome što ga je 1722. godine na Uskršnju nedjelju otkrio Nizozemac Jakob Roggeveen, tako da to nije izvorno ime otoka.

Uskršnji otok poznat je i pod nazivom Rapa Nui, kako su ga nazivali doseljeni radnici iz Rape u Bassovom otočju jer ih je podsjećao na zavičaj. Među domorocima koristi se naziv „Pupak svijeta“  (Te Pito O Te Henua) ili  „Oči koje gledaju nebo“ (Mata Ki Te Rangi). Duga povijest domorodaca je vrlo burna, zagonetna i stagnirajuća za stanovništvo Uskršnjih otoka, iako nedovoljno poznata u svijetu.

Ovaj udaljeni izolirani otok na jugu Tihog oceana (Polinezija) predstavlja pravu enigmu o porijeklu na stotine ogromnih kamenih čuvara otoka- duhova predaka, poznatih kao Moai kipovi.

Tko ih je klesao, kada, čime i zbog čega ? Najviša statua Paro visoka je gotovo deset metara i teška preko osamdeset  tona. 

Analizom tla naučnici su utvrdili da je otok nekada bio prekriven plodnim tlom i bogatom vegetacijom. Paleontološka istraživanja otkrivaju prvotno postojanje tropskih šuma kojih odavno više nema na Rapa Nui. Velike palme i toromiro drveće dominirali su usred raznog biljnog i životinjskog svijeta. Nedavnim istraživanjima utvrđeno je da su otočani živjeli ugodno i u izobilju hrane sve do 11. stoljeća kada su počeli graditi Moai kipove. Čini se da je u to doba na otoku obitavalo preko 10 000-15 000 stanovnika. Klimatski uvjeti za vrijeme manjeg ledenog doba (1650.-1850.) prouzročili su nestajanje bujne šumske vegetacije.

1722. godine Nizozemci su zatekli 2 000-3 000 domorodaca. Susret Nizozemaca sa lokalnim stanovnicima Rapa Nui ili Uskršnjeg otoka, kako su mu oni tada nadjenuli ime, otkriva njihovu miroljubivu narav i dobroćudnu prirodu. Naime, dok su se pridošli nizozemci kao nepozvani gosti bahatili svojim oružjem, domoroci su im istovremeno iskazivali dobrodošlicu donoseći im hranu i svježe plodove sa otoka. 

Kada je legendarni engleski istraživač James Cook stigao na Uskršnji otok pedesetak godina nakon Nizozemaca, zatekao je oko 700 izgladnjelih stanovnika. Mnogi kipovi su bili srušeni, a otok je izgledao kao pustinja. Vegetacija je svedena na travnatu površinu s nekoliko grmova, bez i jednog stabla.

1877. godine populacija progonjena trgovcima robljem i uvezenim bolestima u svega dva desetljeća svela se na 111 stanovnika. 1888. godine Uskršnji otok je službeno pripojen Čileu potpisivanjem Ugovora o pripajanju otoka (Tratado de Anexión de la isla) koji je vlada Čilea potpisala zajedno s urođenicima. Urođenici se protive privatnom vlasništvu na uštrb tradicionalnog vlasništva zajednice.

Nacionalni park podijeljen je u sedam područja s brojnim prirodnim i atraktivnim lokacijama: na stotine Moai i Ahui skulptura megalitske kulture, preko 800 spilja i pećina, te ugaslim vulkanima, starim kamenolomima, kraterskim jezerom, impresivnom obalom i međunarodnom zračnom lukom Mataveri.