U udaljenim i nepristupačnim zakutcima ove naše planete žive još uvijek misteriozni pripadnici pojedinih domorodačkih plemena koje nazivamo urođenicima. Uvjeti u kojima oni žive nama su nezamislivi. Bez tekuće vode iz vodovodne mreže u nehigijenskim uvjetima uz apsolutno neprisustvo običnog komercijalnog sapuna, bez socijalne skrbi i zdravstvenog osiguranja, bez tekućih računa i bankomata kojima bi obavljali nužne svakodnevne transakcije. Nije potrebno spomenuti da još uvijek žive bez električne energije, sofisticiranih računala, mobitela i internet mreže. Potpuno su neobrazovani i divlji poput šumske i planinske divljači. Često su nerazumni i neprijateljski raspoloženi prema nepozvanim posjetiteljima. Zbog toga ih nazivamo divljacima.

Na udaljenom otoku Sentinel žive takvi divljaci. Oni ni zemlju ne obrađuju već dan danas žive kao lovci sakupljači, te ne dozvoljavaju nikome iz naše civilizacije da svojim stopalima pristupi tom otoku. Nakon mnogih neuspješnih pokušaja i vlada Indije odustala je od ideje da preuzme kontrolu nad tim područjem koje je fiktivno pod njihovom upravom.

Baš su nerazumni ti divljaci. Vlada bi se pobrinula za njih i stvorila im kvalitetnije uvjete za prosperitetniji život kako bi poput nas uživali u blagodatima civilizacijskog svijeta. No, zbog toga će uskoro izumrijeti…

Južnoafrikanac Laurens van der Post nakon ekspedicije u pustinju Kalahari zapisao je da se Bušmani razlikuju od drugih afričkih domorodaca po tome što ih se ne može pripitomiti komentirajući da oni nisu zapali u “tiraniju brojki”. U Africi su nakon Drugog svjetskog rata ono malo preostalih Bušmana i crnci i bijelci lovili i ubijali poput divljih životinja.

Bez obzira odakle potječu, plemenske zajednice urođenika nikada nisu prisvojile i trajno nastanile neko područje, niti su imale potrebu uspostavljanja hijerarhijske vlasti već lutaju slobodno krajolikom s vremena na vrijeme. Za malezijske stidljive, dobrodušne i gotovo neprimjetne domoroce Orang Asli (Prastari narod) uobičajeno se lokalno koristi naziv Sakai, što u prijevodu znači robovi. Pripadnici naroda Orang Asli im to nimalo ne zamjeraju. Promatrajući te ljude koji žive u nizinama zaključili su da oni moraju ustajati u određeno vrijeme, da bi zaradili novac kojim stalno nešto moraju plaćati. Došli su do zaključka da je naš način života njima neprihvatljiv i odlučili su radije izumrijeti. Jednostavno ne pristaju da budu pripitomljeni ljudi. Vrlo odgovorno su svjesni svoga izumiranja. Promatrajući to iz naše perspektive skloni smo zaključiti da su nerazumni i neodgovorni. No, isto tako misle i oni o nama.

Jedini način da izbjegnu izumiranje jeste da izađu iz svoje izolacije i da se prilagode svijetu u kojem živimo. No, ne može se baš svaka divljač pripitomiti pa tako ni svaki čovjek. Zabilježeni su primjeri domorodaca koji su potpuno bezrazložno umrli u zarobljeništvu. Zarobljeništvo koje im je oduzelo slobodu kretanja brzo ih je dokrajčilo.

Nama je ta nemogućnost prilagodbe neshvatljiva. Odgajani smo od malih nogu pod ograničenjima. Naša potreba za slobodom je potpuno iščezla. Zadovoljavamo se alternativnim slobodama. Živimo u uvjerenju da smo podredili ovaj svijet sebi oblikujući ga prema svojim potrebama s vizijom prosperiteta.

Živimo u svijetu zamjenskih sloboda. Imamo ogromnu slobodu izbora na dnevnoj bazi, donosimo samostalno odluke i potpuno raspolažemo sa svojim slobodnim vremenom. Naravno, uvjetovano količinom naših materijalnih dobara i financijskih mogućnosti unutar propisanih naredbi i zakonskih ograničenja. Neki među nama žive od prvog do posljednjeg u mjesecu s vrlo suženim mogućnostima. Pojedini među nama još uvijek tragaju za nekom izgubljenom slobodom.

Iz naše perspektive pojam pripitomljavanja uvijek nas asocira na biljni i životinjski svijet u našem okruženju. Pitomi kesten, divlja ruža, nepripitomljena divljač koja živi negdje duboko u nepreglednim šumama. Zabrinjavaju nas divlje svinje i čagljevi koji se povremeno opasno približe rubovima naših urbanih zona jer to ugrožava naš osjećaj sigurnosti. Uveseljavaju nas i raznježuju pripitomljene životinje i kućni ljubimci, često naši odani prijatelji.

Gdje smo mi u cijeloj toj priči? Živimo li slobodno ili samo preživljavamo iz mjeseca u mjesec, iz generacije u generaciju. Čini se da smo vrlo uspješno pripitomljeni, uglavljeni u moru administrativnih propisa koji nas ograničavaju i sputavaju na svakom koraku. Jesmo li se nesvjesno odrekli svoje slobode ili smo je dobrovoljno žrtvovali u ime konformizma i materijalnog blagostanja? A sloboda je odgovornost. Biti slobodan znači biti odgovoran prema okruženju u kojem živimo, široj zajednici i prema samome sebi.