Uvijek kada dođe ovo doba godine uhvati me neka sjeta, blagdanska atmosfera, mnoštvo raznobojne i upadljive rasvjete, blagdanska glazba na svakom koraku, veseli, nasmijani ljudi, Božić je…, čini mi se kako je svijet sretan, a ja s ničim nisam pridonio tom sretnom svijetu, s niti jednim svojim činom nisam pridonio toj sreći koja boli od ljubavi…, u suprotno me ne bi uvjerili niti meni dragi i bliski ljudi…

Meni su pred licem patnje i uništenja, sva čovjekova destruktivnost prema bližnjima, prema prirodi i prema sebi samima, kao da nam je samo zlo u duši, zlo i ništa više i to se stalno vrti od jednog do drugog Božića i tako je to oduvijek.

Ratovi kao stanje svijesti i realnosti koja nas okružuje su postali nešto što je normalno dok pijemo kavu, radimo, ljubimo se, vozimo aute, razgovaramo, plešemo i živimo život izvan tog i takvog ratnog svijeta, nesvjesni zbiljnosti, a rat je podlo došao i uvukao se svuda oko nas i u nas, rat se ne vodi samo u Siriji, Iraku, Jemenu, Libiji, Afganistanu, Ukrajini, Izraelu i Palestini, rat je zlo koje nas razara u nutrašnjosti našeg bića.

Jer svaki rat nastaje onog trenutka kada pustimo našoj bahatosti i oholosti da prevlada ljudskost u nama, svakog onog trenutka kada mrzimo čovjeka, njegovu boju kože, njegovu nacionalnost, njegov fizički izgled, njegova uvjerenja, njegov društveni položaj i njegovu ljubav.

A onda mi se u sjećanja vrate crno bijele slike moje prošlosti, onog lijepog i proživljenog, mog života, kao dječji igrokaz plešu pred mojim očima i kažu kako svijet može biti drugačiji i bolji. Sjećanja na toplinu, sjećanja na trenutke sreće zbog kojih sam danas ovakav kakav jesam, sjetan i tužan i opet sretan i razigran…

…i onda kada pomislim kako sam upoznao ljudska lica i naličja, ošamari me mladost, ta prelijepa i divna mladost, oči njene i ukažu kako nije sve crno…, tu je cijelo mnoštvo ljudi koji se bore i mole protiv svijeta ratova, mnoštvo onih koji pomažu potrebitima, onih koji vam daruju osmijeh i ljubav, ljubav koja nas nosi…

I zato znaj, vidim ja to, jako dobro vidim i vjerujem u to… vidim kada pogledam u tvoje oči, vidim kako mali Božić sjaji u tvojim očima i puni ti srce ljubavlju i srećom.

Nemoj da te prođe, nemoj zaboraviti taj osjećaj… čovječe…