Prije nego li smo krenuli nešto od opreme koju smo odlučili ne nositi više sa sobom dali smo Sebu nek nam odnese kući, pozdravili se s njim i zaželjeli jedan drugome sretan put. Dobrih mjesec dana zajedno smo prolazili kroz kojekakve situacije, neke lijepe, neke teške, neke smiješne.

Kako smo stupili na tlo Španjolske promjena vidljiva golim okom bila je drastična. Buka na koju smo navikli u prolazu kroz marokanske gradove zamijenila je mirnoća, malo manje čiste ulice zamijenile su gotovo sterilne ulice Tarife. Godilo mi je promjena radi zasićenja arapskih spika. Podigli smo eure iz bankomata i nastavili put prema Sevilji gdje planiramo uzet kratki predah.

Već prvog dana osjetila se razlika na cesti. Nešto je bilo u prometu, nešto u sređenosti društva. Nakon dužeg boravka u jednoj od zemalja trećeg svijeta razlika je bila upečatljiva. No, uz svu tu civiliziranost i sređenost društva paralelno imaginarna novčana vrijednost materije raste, koja nam u ovom slučaju ne ide baš u korist. U Maroccu potrebne stvari  koje bi nam tijekom bicikliranja bile potrebne na dnevnoj bazi ne bi prešle novčani limit gotovo nikad. No ovdje, u Europi, morat ćemo se malo bolje organizirati po tom pitanju. Izračunali smo da ne smijemo dnevno prelaziti iznos od deset eura po glavi u slučajevima kada kampiramo, a danima kad spavamo u zatvorenome morat ćemo se nekako snalaziti. No, sve je to dio avanture.

Što se tiče kampiranja ovdje pronalazak zadovoljavajućeg mjesta malo jest složeniji. Gotovo cijeli potez od Tarife pa do predivne Seville obradiva su polja, a gustiša ili šuma gotovo pa nema. No, prva tri dana kako smo se probijali u unutrašnjost Andaluzije nekako bi potkraj dana ipak uspijevali pronaći dobro mjesto za kampiranje. Pored toga temperatura koja nas  prati zadnjih dana nalik je više ljetnoj nego blago proljetnoj u skladu s godišnjim kalendarom.

Broj sati provedenih na suncu rezultirao je sličnim posljedicama kao nedavno u Maroccu, samo što je žrtva ovog puta Sagy. Dan kad smo stigli u Sevillu nije se osjećao baš najbolje, a sljedeći dan nakon doručka i lutanja usred ovog predivnog šarenog Andaluzijskog grada Sagy je kapitulirao. Dok se ne oporavi ostat ćemo ovdje, iskoristiti vrijeme na najbolji mogući način, a tamo gdje idemo opet će biti svojevrsna avantura….

U Sevilli smo ostali punih pet dana. Sagyu je trebalo vremena da dođe k sebi. Nije imalo smisla kretati riskirajući po pitanju zdravlja. Doduše, nije prvi put da se nekom od nas to desilo pa smo već znali proceduru i nismo dramili oko toga.

Ljubazna ekipa iz hostela u Sevilli primila nas je unatoč tome sto je hostel bio popunjen. Doduše, smjestili smo se na krovu zgrade hostela. Umjesto sobe ponudili su nam za nešto manju cijenu puno veću terasu gdje smo mogli navečer uzivati u svojoj privatnosti unatoč  hostelskom smještaju. Pored toga, smještaj je bio u našem stilu, pod vedrim nebom.

Dobro nam je došlo malo vremena da se na miru pozabavimo nekim stvarima kao što su pisanje reporta, obrada fotografija te kvalitetnim odmorom što na ovom putovanju spada u kategoriju luksuza. To je obuhvaćalo kuhanje u novouređenoj kuhinji hostela, tuširanje dva puta dnevno, redovni obroci i slično.

Nastavak slijedi: Prijelaz iz Španjolske u Portugal

Serijal putopisa Ekspedicije 7 milja