Većina nas koji imamo 35+ godina sjećamo se bumbara kao sastavnih „dijelova“ cvijeća, teško se je moglo dogoditi da prođete kraj cvijeća u prirodi, a da pritom ne vidite bar jednog radišnog bumbara, bumbari su bili sveprisutni.

Danas je situacija sasvim drugačija, cvijeća ima i dalje, ali bumbara sve manje, gdje je greška?

Greška se je javila jer je čovjek u svojoj pohlepi za profitom počeo drogirati bumbare, naime poznati moderni pesticidi neonikotinoidi koji ubijaju razne štetne kukce kod pčela i bumbara stvaraju dezorijentiranost i potpunu neorganiziranost, efekt toksičnosti koja utječe na bumbare se očituje u značajnom smanjenju prikupljanja peludi i to preko trideset posto.

Pošto je pelud glavna hrana bumbarima, dolazi do smanjenja broja bumbara u njihovim kolonijama, a posljedično imamo sve manje i manje bumbara iz generacije u generaciju.

Pošto je problem smanjenja broja bumbara osjetno počeo utjecati na financijske rezultate, pojavili su se uzgajivači bumbara, koji iste u staklenicima uzgajaju i onda prodaju velikim poljoprivrednim kompanijama, izgleda kako će bumbaru glavu spasiti činjenica kako je uz pčelu neophodan oprašivač.

Zanimljiva je činjenica kako velike kompanije samo u Europi od poljoprivrede zahvaljujući oprašivanju koje vrše pčele i bumbari zarade preko 22 milijarde eura i to svake godine.

Još jedna činjenica koja fascinira kod ovog malog bucmastog kukca je ta da je on skoro pa uvijek spreman za rad, za razliku od pčele koja zahtjeva minimalnu radnu temperaturu zraka od 17 stupnjeva Celzijusa, bumbar kreće na posao na veoma niskih pet stupnjeva Celzijusa, odlično se nosi i s povišenim temperaturama zraka, a neće ga omesti niti kiša…

Čini se kako je etiketa marljivosti u poslu ipak prvenstveno trebala pripasti bumbaru tom simpatičnom i iznimno korisnom kukcu.

Izdvojena fotografija bumbara: Lee Kindness