Datulja je dragocjeno drvo života u Sahari. Kažu da su stabla datulje blisko povezana. Ako jedna datulja uvene ili bude posječena, druga toliko tuguje da prestane davati plod.

Plod datulje glavna je prehrambena namirnica u oazi Saharske pustinje. Konzumiraju se svježe, a mogu se osušiti i samljeti u brašno. Ni jedan dio drveta se ne baca. Deblo se koristi za građu i ogrijev. Plete se užad od čvrste vlaknaste kore, grane se koriste za izradu krovova i ograda, a lišće se plete za izradu metli, torbi, sandala i košara.

Sok od nekih vrsta datulja može biti slatki sirup, a od mladih palmi fermentirati u opojno i ukusno vino. Koštice datulja se nakon prženja melju i koriste kao zamjena za vrući čaj.

Za datulju se kaže da voli stajati sa glavom u vatri i nogama u vodi. Ljudi se prema njoj odnose sa bliskim poštovanjem jer je ona najcjenjenija poljoprivredna kultura u pustinji. 

Datulja je dugovječna biljka iz porodice palmi. Stablo datulje može doseći visinu od 30 do 35 metara. Deblo joj je prekriveno drvenastim  listovima, koje je prethodno izraslo i otpalo. Lišće je perastog oblika – zeleno, dugo, tanko i izduženo. Cvjetovi su sitni, ugodnog mirisa. Ženski su cvjetovi bijeli, a muški svjetlo smeđe boje. Cvjetovi se nalaze smješteni u cvatove, a jedan cvat može obuhvatiti 6.000 do 10.000 cvjetova. Duguljasti plod datulje smeđe je boje. Unutar ploda nalazi se izdužena tvrda sjemenka.

O datulji su ispredani brojni mitovi i legende. Jedna od legendi kaže da je Bog, nakon što ga je protjerao iz Raja, naredio Adamu da odreže kosu i nokte, te da ih zakopa u pustinji. Nakon toga je na tom mjestu izraslo stablo datulje sa sočnim plodovima.

Izdvojena fotografija: wikipedia.org