Jedan meksički zemljoradnik primijetio je na svome polju kukuruza novonastalu pukotinu iz koje je sukljao plin i prašina. Bilo je to 20. veljače, 1943. godine. Tijekom noći iz te pukotine izbila je erupcija, a do jutra se formirao 9 metara visok stožac koji je tada već izbacivao pepeo i gromade stijena. Tijekom narednih deset mjeseci novonastali stožac dosezao je 300 metara visine zatrpavši obližnje naselje Paricutin. Lava koja se slijevala niz njegove obronke progutala je grad, udaljen desetak kilometara od mladog vulkana. Vulkan je bio aktivan sljedećih devet godina da bi se nakon toga sam od sebe ugasio. No, obzirom da se nalazi u području aktivnih vulkana uvijek postoji mogućnost da se ponovno aktivira.

U svijetu ima oko 1 300 aktivnih vulkana koji su najvećim dijelom smješteni na rubovima tektonskih ploča. Duboka unutrašnjost Zemljine kugle doseže temperature oko 5 000 stupnjeva Celzijusa koje potiču erupcije vulkana i zemljotrese. Zastrašujuća snaga tih prirodnih pojava neprestano mijenja lice Zemlje.

Poluotok Kamčatka s Kurilskim otočjem jedan je od najaktivnijih dijelova vatrenog prstena vulkanskog pojasa oko Tihog oceana. Ključevskaja Sopka jedan je od najsavršenije oblikovanih aktivnih vulkanskih stožaca visok oko 4 700 metara nadmorske visine. U posljednjih tristotinjak godina eruptirao je bar 50 puta, te iz njegovog grotla konstantno izlazi dim. 
1963. godine u oblacima pare i plina, pod ključalim oceanom rodio se novi otok Surtsey u blizini Islanda. Island je vulkansko otočje nastalo na sličan način uslijed djelovanja vulkana s dna oceana.
1980. godine zemljotres je uzrokovao odron zemlje na sjevernoj padini planine Sveta Helena u saveznoj državi Washington, što je uzrokovalo snažnu eksploziju koja je uništila borovu šumu površine oko 20 kilometara. Užareni oblak pepela, plina i pare dizao se 25 kilometara u zrak. Ipak se smatra jednim od blažih vulkana u kontekstu vulkanske povijesti.

Procesi koji oblikuju površinski sloj Zemlje odvijaju se u neprekidnim ciklusima koji su neprimjetni ljudskome oku pa bismo ih iz naše percepcije protoka vremena nazvali sporima. No, kada se dogodi nešto neočekivano brzo poput erupcije vulkana ili zemljotresa postajemo svjedoci zastrašujuće snage prirode i njene nepredvidive ćudi.

U travnju, 1815. godine erupcija vulkana Tambora u Indoneziji ostavila je za sobom krater promjera 11 kilometara nakon što je katapultirala kamenje i lavu 165 kilometara u zrak. Živote je izgubilo oko 92 000 ljudi.

Ojos del Salado smatra se najvišim aktivnim vulkanom na svijetu, a nalazi se u Andama na granici između Argentine i Čilea. Njegova visina doseže 6 893 metara i postoji mogućnost da će i dalje rasti. Na Ojos del Salado već duži niz godina nema vulkanske aktivnosti što ga čini atraktivnim za planinarenje. Prilično je pristupačan, osim u vršnom dijelu koji iziskuje vještinu penjanja po stijenama. Prvi osvajači ovog vrha bili su Jan Alfred Szczepański i Justyn Wojsznis, članovi poljske  ekspedicije u Andima 1937. godine.

Kada vulkani izgube svoju eruptivnu snagu i moć gotovo nikada ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se neće ponovno aktivirati. Ovi dramatični spektakli vulkana sudjeluju u oblikovanju lica Zemlje ostavljajući za sobom začuđujuće fascinantne krajolike.