Grand Canyon u Sjedinjenim Američkim Državama jedna je od najvažnijih svjetskih prirodnih atrakcija koja privlači oko pet milijuna posjetitelja godišnje. Kanjon je rezultat erozije koja otkriva jedan od najcjelovitijih geoloških stupova na planeti. Grand Canyon postao je službeni Nacionalni spomenik 1908. godine, a Nacionalni park 1919. godine.

Grand Canyon urezan rijekom Kolorado u Arizoni dugačak je 447 km, širok do 29 km i doseže dubinu od 1 857 metara. Nije najdublji kanjon na svijetu (Kali Gandaki klisura u Nepalu je mnogo dublja). Međutim, Grand Canyon poznat je po vizualno neodoljivoj veličini i zamršenom, fascinantno živopisnom krajoliku. U slojevima stijena Canyona zabilježen je velik dio rane geološke povijesti sjevernoameričkog kontinenta.

Već tisućama godina ovo područje neprekidno naseljavaju Indijanci, koji su gradili naselja unutar kanjona i njegovih špilja. Ljudi Puebla smatrali su Grand Canyon svetim mjestom. Prvi Europljanin za kojeg znamo da je stigao do Grand Canyona bio je García López de Cárdenas iz Španjolske, stigavši tamo 1540.godine.

Kanjon i susjedni obruč nalaze se u Nacionalnom parku Grand Canyon, Nacionalnoj šumi Kaibab, Nacionalnom spomeniku Grand Canyon-Parashant, Indijskom rezervatu Hualapai, Indijskom rezervatu Havasupai i Navajo Nationu. Predsjednik Theodore Roosevelt bio je glavni zagovornik očuvanja područja Grand Canyon, te ga je u više navrata posjećivao.Theodore Roosevelt prvi put je posjetio Grand Canyon 1903.

Sjeverni obruč kanjona više je izložen kiši i snijegu, pa tako i prrodnom otjecanju voda. Rezultat toga su dublje i dulje pritoke na sjevernoj strani te kraći i strmiji bočni kanjoni na južnoj strani.
Temperature na Sjevernom obruču općenito su niže od onih na Južnom obruču zbog veće nadmorske visine (prosječno 2400 metara nadmorske visine). Obilne kiše česte su na obje ploče tijekom ljetnih mjeseci. Pristup sjevernom obruču ograničen je tijekom zimske sezone zbog zatvorenosti ceste. Sjeverni rub je uglavnom otvoren sredinom svibnja do sredine listopada. Južni obruč otvoren je tijekom cijele godine ako to dopuštaju vremenske prilike.

Osim turističkog razgledanja Južnog rima popularni su rafting, planinarenje, trčanje i helikopterske ture. Grand Canyon Ultra Marathon je utrka na 126 km u trajanju od 24 sata. Dno kanjona dostupno je pješice, brodom ili splavom. Pješačenje do rijeke i natrag u jednom danu ne preporuča se zbog daljine, zahtjevnih strmih, stjenovitih staza, promjene visine i opasnosti od topline zbog znatno viših temperatura na dnu kanjona. Ipak, stotine iskusnih izletnika uspješno završi putovanje kanjonom svake godine.

Kampiranje na sjevernom i južnom dijelu ograničeno je, posebno na najprometnijem južnom obruču. Na raspolaganju su veliki kampovi duž mnogih dijelova sjevernog ruba kojim upravlja Nacionalna šuma Kaibab. Kampovi Sjevernog Rima otvoreni su samo sezonski zbog vremenskih nepogoda i zimskog snježnog pokrivača. Za kampiranje ispod oboda traži se dozvola od strane Backcountry Office-a (BCO). Park izdaje 13.000 dozvola, a blizu 40.000 ljudi kampira preko noći.

Postoji nekoliko povijesnih građevina smještenih duž Južnog rima, a većina ih je u blizini sela Grand Canyon.
Pleme Hualapai je 2007. otvorilo Skywalk Grand Canyon na staklenoj stijeni na njihovom imanju, Grand Canyon West, što je privuklo tisuće posjetitelja godišnje. 

Zabilježno je otprilike oko 770 smrtnih slučajeva u Grand Canyonu između 1800.- 2015.godine. Među smrtnim ishodima od 1869. do 2001. godine, 53 su posljedica padova, 65 se moglo pripisati uzrocima kao što su toplotni udar, srčani zastoj, dehidracija i hipotermija; 7 ih je stradalo u poplavama; 79 je stradalo od utopanja u rijeci Colorado; 242 su poginuli u padu aviona i helikoptera (od toga 128 u katastrofi 1956.godine, Grand Canyon je bio mjesto najsmrtonosnije katastrofe komercijalnog zrakoplovstva u tadašnjoj povijesti); 25 je poginulo u nesrećama koje uključuju udar groma i odron stijene; a 23 su bile žrtve ubojstava.

Interaktivna karta: