Iz tuđih cipela mogao bi vas dotaknuti neki potpuno drugačiji i nedodirljivi svijet. No, samo na trenutak i sasvim djelomično. Svaki pojedinačni doživljaj je potpuno individualan, svaka osoba ima svoj zasebni svemir, svaki trenutak je jedinstven u novom raspoloženju i potpuno drugačijoj percepciji. Stoga mi nikada nismo mjerilo svih stvari. Ne možemo iz naših cipela uskočiti u tuđe i ne znamo kakvo je iskustvo biti u njima.

Emocije su ono što pamtimo. Iskustvo slušanja i promatranja razvija našu sposobnost razumijevanja i tu je uvijek nužno potrebna emocionalna nota. Ona stvara ugođaj, atmosferu i osjećaj po kojem ćemo nešto pamtiti. Najdragocjenije uspomene  utisnute su duboko u sjećanje intenzitetom proživljenih emocija.  

Gledajući na svijet oko sebe iz naše osobne percepcije čini nam se da svi vide jednako poput nas. Kada ustanovimo da je njihov pogled drugačiji pomislimo da s njima nešto nije u redu… ili možda ipak sa nama. No, istina je da svatko od nas živi u svom jedinstvenom svijetu koji se međusobno dodiruju. Ukoliko nedostaje empatije mi nikada nećemo saznati ništa o tuđim svjetovima. Proživjeti ćemo ovaj život izolirani od drugih bića, zarobljeni svojom osobnom zabludom. 

Stoga je korisno biti znatiželjan i razmjenjivati međusobna iskustva i doživljaje. Uostalom, kroz tuđa iskustva u prilici smo da saznamo više o sebi i bolje razumijemo svijet oko nas. Promatranjem… iz naših cipela.  Duboko svjesni da je to samo naša percepcija i naš osobni doživljaj.

U čijim biste vi cipelama najradije bili ?