ludens media banner naslovnaludens media banner naslovnaludens media banner naslovnaludens media banner naslovna
  • Naslovna
  • Ludens
  • Odredišta
  • Zanimljivosti
  • Putopisi
  • Priroda
  • Fotogalerije
  • Preporuke
  • Događanja
  • Video
✕

Mostarske kiše

  • Naslovna
  • Ludens media
  • Mostarske kiše
afganistanska djevojka - Steve McCurry
Steve McCurry i njegova afganistanska djevojka bez imena
26. prosinca 2017.
paraglajding na učki
Paraglajding na Učki
28. prosinca 2017.

Mostarske kiše

Objavio / la Ludens Media - 27. prosinca 2017.
Kategorije
  • Ludens media
Oznake
  • Kada bih znao
  • Mostarske kiše
  • Ne bi mu zubi
  • Pero Zubac
  • Svetlana
  • Zubac Pera
Mostarske kiše

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kada bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kada bih znao tko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao tko to u meni bere kajsije
još nedozrele.

Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al’ nije htela to da čini,
nije htela il’ nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea – sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.

Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al’ nije htela to da čini,
nije htela, il’ nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce – izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen…

Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se – on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
“Oslobođenja”, ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.

Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapleteno leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču – baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća…

Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao…

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mare i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se praviš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila – mogao sam pobeći
u samu reku – našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela maloga sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja – hoće, hoće,
a onda, najednom, padala u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za živu glavu,

vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, da da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše…

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kada bih znao tko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.

Pero Zubac

Mostarske kiše

Podijeli
83
Ludens Media
Ludens Media

Povezani članci

21. prosinca 2021.

Dan kada su žene spasile svoje muževe noseći ih na leđima


Pročitajte više
Ljuljačka
18. studenoga 2019.

Jorge Luis Borges: S vremenom naučiš


Pročitajte više
Ilustracija
14. studenoga 2019.

Poraz jedne zvijezde


Pročitajte više

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Pretraga

✕
  • Popular
  • Recent

Najnoviji članci

  • dupla kuna za dupli spas životinja s banovine0
    Dupla kuna za dupli spas životinja s Banovine
    8. veljače 2022.
  • 0
    Pomozimo životinjama s darovima koji se zaista isplate
    21. prosinca 2021.
  • 0
    Dan kada su žene spasile svoje muževe noseći ih na leđima
    21. prosinca 2021.

Kategorije

  • Događanja
  • Fotogalerija
  • Izdvojeno
  • Ludens media
  • Odredišta
  • Preporuke
  • Priroda
  • Putopisi
  • Zanimljivosti

Najgledaniji Video

  • Velebit from the sky
    Velebit from the sky
  • KRUPA – Kudin most – manastir – ušće u Zrmanju Via Adriatica Trail
    KRUPA – Kudin most – manastir – ušće u Zrmanju Via Adriatica Trail
  • I mravi ratuju…
    I mravi ratuju…
  • Grbavi kit težak 40 tona iskače iznad površine oceana
    Grbavi kit težak 40 tona iskače iznad površine oceana
  • Trebate dnevnu dozu sreće, pogledajte ovaj video!
    Trebate dnevnu dozu sreće, pogledajte ovaj video!
  • Od podnožja do vrhova Himalaye
    Od podnožja do vrhova Himalaye
  • Dugina planina
    Dugina planina
  • Kako je lijepo skakati…
    Kako je lijepo skakati…
  • Čarobni svijet Jadranskog mora
    Čarobni svijet Jadranskog mora
  • Via Adriatica Trail
    Via Adriatica Trail

Izdvojeni Video

  • Trebate dnevnu dozu sreće, pogledajte ovaj video!
    Trebate dnevnu dozu sreće, pogledajte ovaj video!
  • Dugina planina
    Dugina planina
  • Grbavi kit težak 40 tona iskače iznad površine oceana
    Grbavi kit težak 40 tona iskače iznad površine oceana
  • Via Adriatica Trail
    Via Adriatica Trail
  • Biciklom po prirodi
    Biciklom po prirodi

Najnoviji članci

  • dupla kuna za dupli spas životinja s banovine0
    Dupla kuna za dupli spas životinja s Banovine
    8. veljače 2022.
  • 0
    Pomozimo životinjama s darovima koji se zaista isplate
    21. prosinca 2021.
  • 0
    Dan kada su žene spasile svoje muževe noseći ih na leđima
    21. prosinca 2021.

Oznake

Afrika Alpe Avantura Cres Djeca ekologija Ekspedicija 7 milja Film Gorski kotar Himalaja Istra Izleti Jadransko more Kampiranje Kiša Knjiga kućni ljubimci Labin Legenda Ljubav Ljudi Marocco Njemačka Pas Planina Planinarenje Planinari Planine Plomin priroda Psi ptice Put Putovanja Putovanje Slovenija Uspon Učka Velebit Voda Zemlja Ćićarija čovjek Španjolska Život
© 2021 www.ludens.media - sva prava pridržana