Albert Schweitzer (Kaysersberg, 14. siječnja, 1875. – Lambaréné (Gabon), 4. rujna, 1965.) liječnik,  filozof i glazbenik. Studirao je teologiju i filozofiju u Strasbourgu, Parizu i Berlinu. Studirao je i medicinu, te se kao liječnik misionar posvetio, zajedno sa svojom suprugom, karitativnom radu u Ekvatorijalnoj Africi.

Od 1913. – 1917. godine Albert Schweitzer izgradio je u  Lambarénéu tropsku bolnicu sa stacionarom za leprozne bolesnike. U suradnji s crnačkim stanovništvom liječio je i suzbijao tropske bolesti, prosvjećivao, pomagao, pobijao rasne predrasude i kolonijalizam.

Upozorio je na etičku vrijednost liječničkog rada i dao uzoran primjer. Za njegov humanitarni rad dodijeljene su mu mnoge počasti i nagrade, među ostalima i Nobelova nagrada za mir 1952. godine. 

U nastavku donosimo nekoliko njegovih poznatih citata: 

• Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje.
• Napravi nešto predivno. Ljudi će te možda početi oponašati.
• Uspjeh nije ključ sreće. Sreća je ključ uspjeha. Ukoliko voliš ono što radiš bit ćeš uspješan.
• Život nam postaje težak kada živimo zbog drugih, ali u isto vrijeme postaje bogatiji i sretniji.
• Stalna dobrota može mnogo postići. Kao što sunce čini da se led otopi, tako i dobrota čini da nerazumijevanje, nepovjerenje i neprijateljstvo ispari.
• Optimista je osoba koja svugdje vidi samo zeleno svjetlo, dok je pesimist osoba koja svugdje vidi samo crveno svjetlo za zaustavljanje. Istinski mudra  osoba je slijepa za boje.
• Svrha ljudskog života je da služi, te da pokaže suosjećanje i volju da pomogne ostalima.
• Čovjek je ovladao prirodom prije no što je naučio vladati samim sobom.
• Ponekad pomisli o patnjama čijeg se viđenja ponekad poštediš.
• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom.
• Učini nešto za nekoga svakog dana, a da ne budeš za to plaćen.
• Mi smo tako često u nečijem društvu, ali u stvari umiremo od samoće.
• Čovjek je etičan samo onda kada mu je život kao život svet, svejedno da li to bio život biljaka, životinja ili njegovog saputnika čovjeka, te kada se posveti pomaganju bilo kakvog oblika života kojem treba pomoć.
• Ako je ispravno shvaćena, nauka liječi čovjeka od njegove oholosti, jer mu pokazuje njegove granice.
• Čovjek može napraviti samo ono što može. Ali ako to radi svaki dan, može mirno spavati i nastaviti s time i sutra.