“Forgive your enemy, but remember bastards name.”  –  Scottish proverb

Škotska, na škotskom gaelskom  Alba, na latinskom Caledonia ili na engleskom Scotland, neobično privlačna, intrigantno zagonetna zemlja beskonačno duge i burne povijesti, bajkovitih i dramatičnih krajolika, zanimljivih ljudi i s ne baš privlačnom klimom smjestila se na sjeveru Ujedinjenog Kraljevstva. Škotska pokriva trećinu površine od ukupnog teritorija Ujedinjenog Kraljevstva, a 80 % obale nalazi se u području Škotske. Razvedenost škotske obale fascinantno je zadivljujuća. Škotska ima 790 otoka.

Škotska također ima oko 2000 starih zamaka, što znači da, kada biste krenuli svaki dan u obilazak jednog  od njih bilo bi vam potrebno 6 godina da ih sve obiđete.

Udio Škotskog stanovništva u  sastavu Ujedinjenog Kraljevstva iznosi tek 10% što potvrđuje činjenicu da prostrana Škotska nije prenapučena stanovništvom. Glavni grad Edinburgh predstavlja glavno industrijsko, kulturno, prometno i političko središte. Najviši vrh cijelog britanskog otočja Ben Nevis uzdiže se 1344 metara nadmorske visine i  nalazi se u Škotskom gorju iznimne ljepote poznatom kao Highlands. 

Uzbudljiva i burna prošlost Škotske seže 8500 godina prije nove ere. U toj dalekoj izmaglici vremena oblikovali su se i definirali škotski običaji, tradicija, kultura i nacionalni ponos Škota. Škoti su iznimno ponosni na svoju zemlju, tradiciju i snažan osjećaj zajedništva. Njihovo geslo glasi „Wha daur meddle wi me“ što u prijevodu znači „Nitko me ne ranjava nekažnjeno“. 

Povijesno gledano, Škoti su uvijek bili tvrdoglavi, ponosni i hrabri ljudi, a te osobine njeguju i danas.  No, također imaju razvijen smisao za humor i vole se šaliti na svoj račun.

Klima u Škotskoj

Vrijeme je glavna tema u Škotskoj. Vremenski uvjeti u Škotskoj vrlo su promjenjivi pa se nerijetko tijekom jednog dana izmjeni tri do četiri godišnja doba. Koliko god vrijeme bilo nepredvidivo, možete biti sigurni da će u nekom trenutku pasti kiša gdje god se nalazili. U Škotskoj je kišu gotovo nemoguće izbjeći. Stoga neka vas ne čudi što se gotovo svi razgovori Škota dodiruju tema o vremenskim prilikama, praćenjem dnevnih izvještaja i predviđanjima kiše.

Od 365 dana u godini 250 dana je velika vjerojatnost da će kiša padati bar neko vrijeme. Na zapadnoj obali padaline su češće nego na istočnoj. Godišnja količina padalina u zapadnom gorju doseže 3000 milimetara. Najugodniji mjeseci su svibanj, lipanj i rujan. Kasno proljeće i rana jesen pruža najugodnije vremenske uvjete no jamstvo da i tada neće padati kiša jednostavno ne postoji.

Klima škotske je umjerena iako ima tendenciju više prohladnom vremenu nego toplom. Temperatura zraka varira između 6-20 stupnjeva Celzijusa. Snježne padaline u Škotskoj najčešće su između studenog i ožujka, te su jednako nepredvidive kao i škotske kiše. No, snijeg će se najčešće zadržati samo na višim nadmorskim visinama i planinskim vrhovima.

Mitovi i legende

Kao i sve drevne kulture, Škotska je puna mitova i legendi koje vuku korijene iz keltske mitologije i folklora. Duhovi, goblini, vile i vilenjaci, čudovišta i mitske zvijeri čine nezaobilazan dio stare kulture Škotske. Iako se može činiti pomalo nespojivim uz škotsku praktičnost, mnogi Škoti i dan danas njeguju duhovnost i sposobnost predviđanja budućnosti. Unatoč tome, Škoti nisu baš konvencionalno religiozni pa tek oko 6 % Škota prakticira religiju i odlazi na nedjeljne mise.

Najpoznatije mitsko biće poznato u svjetskim razmjerima je Čudovište iz Loch Nessa, najvećeg i najdubljeg jezera Škotske. Nessie ili Ness (galski Niseag), uz Bigfoota i Jetija spada u najveće misterije kriptozoologije. Čudovište iz Loch Nessa bilo je jednako zagonetno u 6-7.stoljeću, tijekom 16.-tog, 18.-tog ili 20-tog stoljeća pa je tako ostalo sve do današnjih dana. Nessie se spominje u starim pisanim zapisima, mnogim knjigama, filmovima, novinama i reportažama. Mnogo je novaca i tehnologije uloženo u istraživanje jezera Loch Ness kako bi se razriješila ova beskonačno duga misterija. Usprkos mnogim demantiranjima misterija živi i danas, a novi očevici se i dalje pojavljuju.

Klanovi su iznimno važan dio škotske tradicije, te su odigrali ključnu ulogu u povijesti zemlje. Klanovi su potekli u Škotskom gorju kao čvrsto utemeljen oblik plemenskog sustava zajednice poput proširene obitelji s jakim osjećajem pripadnosti određenom teritorijalnom području, te čvrstog zajedništva unutar klana. Svaki klan nosi svoja obilježja na dijelovima folklorne odjeće kao što su tartan (vunena tkanina kariranog uzorka) i kilt. Tartan i kilt su prepoznatljivi simboli Škotske i Highlandske tradicionalne nošnje.

Highlands odnosno Scottish Highlands je područje sjevernog planinskog dijela Škotske poznat kao Škotsko gorje, geografski i kulturološki vrlo specifično, a pokriva 50 % teritorijalnog dijela Škotske. Ovdje su se do današnjih dana održali gaelski običaji i jezik. Klan (clann na škotsko gaelskom nosi značenje potomstva) predstavlja specifičnu škotsku rodovsku grupu. Škoti sa Škotskog gorja pravi su gorštaci i sasvim se razlikuju od nizinskih Škota.

Kilt i Plaida

Kilt nam je poznat pojam tipične karirane škotske suknje kao folklornog odjevnog predmeta karakterističnog za Škotsku i Škote. No, kilt je novotarija stara tek tristotinjak godina.

Naime, prvi stanovnici škotskih visoravni odijevali su se jednostavno i praktično te su u tu svrhu koristili plaide odnosno pokrivače. Bio je to komad vunene tkanine koji bi prostrli na tlo, zatim bi legli na njega preklopivši krajeve oko svoga tijela učvrstivši ih remenom. Tako bi dobili odjevni predmet koji je u donjem dijelu bio poput suknje, a u gornjem pričvršćen preko ramena.

Obzirom na vlažnu klimu u Škotskoj, uz njihov stil života s puno putovanja, pješačenja i ratovanja, plaida je bila izuzetno praktična i višenamjenski korisna, omogućavajući tijelu slobodu pokreta i prozračnost, istovremeno pružajući toplinu. Noću su je koristili kao pokrivač prilikom spavanja. Pretpostavlja se da su prve plaide bile u sivoj boji. Imućnije obitelji mogle su si priuštiti bojanje materijala biljnim bojama.

Opis plaide iz 1746. godine navodi da je odjeća vrlo komotna i praktična za velike napore, brze marševe, te slobodno kretanje kroz guste šume i planinske stijene, preko rijeka i potoka uz često promjenjive vremenske uvjete. Zanimljivo je da bi se Škoti tijekom bitke brzo i lako oslobodili plaide odloživši je sa strane kako bi se borili samo u košuljama.

Tek negdje oko 1720. godine počela je transformacija škotske folklorne odjeće. Thomas Rawlinson smatra se začetnikom ideje da je dotadašnju plaidu potrebno prekrojiti u funkcionalniju verziju što je realizirano na način da je pokrivač odrezan na dva dijela. Tako je nastao „pješački kilt“ odnosno kilt kakvog poznajemo danas.

1746. godine stupio je na snagu „Zakon o odijevanju“ koji zabranjuje nošenje svih verzija kilta kako bi se suzbila ta „brdsko-planinska kultura“ odijevanja Škota, te je prijestupnicima prijetila novčana i zatvorska kazna. No, taj je zakon uveliko doprinjeo tome da kilt doista postane ikona Škotske.

Zabrana nošenja kilta ostala je na snazi oko 35 godina, ukinuta je 1782. godine. Zatim počinje promoviranje opće upotrebe drevne haljine visoravni. Vremenom su se razvili tartani, karirani uzorci koji su se prvotno identificirali s određenom regijom. Tek kasnije je počelo uniformiranje članova određenog klana kako bi se međusobno raspoznavali odnosno razlikovali.

Ukoliko namjeravate posjetiti Škotsku nemojte nikada kilt zvati suknjom, niti Škote Englezima! Škotska je dio Ujedinjenog Kraljevstva, a ne dio Engleske. Škoti su iznimno ponosni na svoju bogatu povijesnu baštinu sa duboko razvijenim osjećajem nacionalnog identiteta.

Njihova tradicionalna poslovica glasi “Today’s rain is tomorrow’s whisky”  odnosno “Današnja kiša je sutrašnji viski”.

U nastavku je interaktivna karta Škotskog gorja (Scottish Highlands).

Škotsko visinsko govedo