Jedan austrijski carinski djelatnik smatra se najnespretnijim pljačkašem u povijesti kriminalistike. Njegov prvi pokušaj pljačke banke završio je neslavno jer je stigao prekasno, u doba kada je banka već bila zatvorena.

U drugom pokušaju pljačkaš se malo bolje organizirao. Stigavši na vrijeme, parkirao je vozilo na parkingu banke ostavivši ključ u bravi i vrata vozila otvorena. Uspješno je iznio iz banke 125000 ondašnjih šilinga otrčavši s njima do automobila, ali na nesreću su mu se vrata vozila u međuvremenu zatvorila. Tada je bio prisiljen razbiti staklo na vratima automobila kako bi ušao u njega i odvezao se u nepoznatom smjeru.

No, ubrzo se sjetio da mu je plastična vrećica s novcem ostala na parkiralištu zbog čega je bio prisiljen opet se vratiti na mjesto zločina.

Čovjek bi pomislio kako je sretne ruke jer je vrećicu s novcem pronašao upravo ondje gdje ju je i odložio dok je pokušavao ući u automobil. No, obzirom da je pljačku izveo služeći se službenim carinskim vozilom policija mu je vrlo brzo uz pomoć očevidaca ušla u trag i uhitila ga.

Tako je ostao zapamćen kao pljačkaš kojeg je bilo najlakše uhititi. Osim sudske presude, dočekao ga je podsmjeh i izrugivanje građana.