Papigica tigrica je papiga iz potporodice Platycercinae. Jedina je vrsta roda Melopsittacus. Žive u suhoj unutrašnjosti Australije, gdje žive već barem pet milijuna godina. U prirodi žive u velikim jatima od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća jedinki. U Europu su dovedene sredinom 19. stoljeća i ubrzo su zbog svojih iznimnih osobina postale omiljeni kućni ljubimci.

Prijašnji istraživači su mislili da su tigrice bile vrsta između roda Neophema i Pezoporus zbog pruga na tijelu. Međutim, istraživanja DNK tigrica je pokazalo da su srodnije lorijima (potporodica Loriinae) i smokvinim papagajima.

Divlje tigrice koje nastanjuju Australiju su 18 cm duge i 30-40 grama teške, a boja tijela je svijetlozelena sa žutom glavom. Pruge idu od glave preko leđa i krila. Kljun je maslinastozelen a noge su plavkastosive i zigodaktilne. Divlje tigrice su upadljivo manje od onih u zatočeništvu. Postoji spolni dimorfizam, jer mužjaci imaju plave nosnice, a ženke imaju smeđe kada odrastu.

Postoje barem 32 primarne mutacije kod boja ovih papagaja. Svaka od njih pripada u jednu skupinu od ovih: albinizam (potpuno ili djelomično smanjen melanin u svim tkivima ili strukturama tijela), dilucija (manja količina melanina samo kod perja), leucizam (nigdje nema melanina ili ga ima samo na perju) i melanizam (jako velika količina melanina kod perja). U prirodi kod papigica tigrica prevladava zelena boja, ali je selektivnim uzgojem dobiveno još varijanti boja, žuta, plava i siva.
U divljini se uglavnom razmnožavaju između lipnja i rujna na sjeveru Australije i između kolovoza i siječnja na jugu. Gnijezdo je rupa u drvetu, stubu ograde ili palom drvetu. Ženka nese 4-6 jaja, koja inkubira 18-21 dan. Obično su duga 1-2 cm, bijela, bez ikakvih pruga. Ženka u pravilu nese između 4 do 6 jaja.

Mladi su slijepi i bespomoćni do oko 10 dana starosti, kada im se oči otvaraju i paperje počinje rasti. Pravo perje razviju s oko 3 tjedna starosti. Sada se već može raspoznati boja perja. Mužjak počinje pomagati oko podizanja mladih. Spremni su za samostalni život s oko 6 tjedana starosti.

Papigica tigrica je idealan kućni ljubimac za djecu i odrasle, veoma su društvene ptice, tako da će u slučaju da imate samo jednu papigicu pokazati veliko zanimanje za vašim društvom. Poznata je činjenica da papigice tigrice rado oponašaju govor, tako da će skoro pa svaka uz malo više truda izgovoriti svoju prvu riječ koju je učite i nemojte se iznenaditi ako onda krene lavina riječi, jer kada shvati da govori “vašim jezikom” ništa ju ne može iznenaditi.

U pravilu je bolje da papigica tigrica ima društvo vlastite vrste jer je to puno primjerenije za njen zdrav fizički i psihički život. Stoga nemojte dvojiti i uzmite par papigica koje će vas razveseljavati svojim nepodopštinama.

Papigica tigrica treba krletku u kojoj može barem malo poletjeti i komotno raširiti krila, naravno da u slučaju da ih imate više, morate imati i puno veću krletku za njihov normalan život.