Sjećam se kiše, gromova i požara koji je buknuo, te se danima nije dao savladati na okolnom području Plominske gore.  Vatrogasci su se danima borili s vatrom dok im je bura onemogućavala gašenje požara. Bilo je to otprilike godinu dana prije nego su nastale ove fotografije. Sjećam se kako sam sa bolnim grčem i u suzama obilazila zgarišta. No, priroda je čudo. Ona se tako brzo obnovi i rehabilitira sama od sebe. Dovoljno je da ju ostavimo na miru.

Plominska gora je veći dio godine nepregledan kamenjar na kojem obitavaju srne i divlje svinje. Jednom prilikom nabasala sam na putu za Sisol na predivnog jelena. Vidici sa Plominske gore su fantastični. U proljeće ovo se krševito područje pretvara u živopisnu bajku, koja se riječima ne može dočarati.

Bez obzira krenete li na Plominsku goru iz starog Plomina ili sa plominskog Vidikovca očekuje vas strmi uspon koji će vam oduzimati dah, ali čim stignete do panoramskog grebena preplaviti će vas totalno drugi osjećaji. Ukoliko ste željni hodanja možete se uputiti prema Bukovu (771 m) i Sisolu (835 m), no nitko vam neće zamjeriti ukoliko nastavite tumarati ovim područjem između prijevoja Sitodraž i vrha Kalić, upijati mirise samoniklog bilja i uživati u živopisnim vidicima.