Djeci nitko ne priča o umiranju, ta se tema čini neumjesnom i neprikladnom. Tako odrastamo u ljude koji se groze na samu pomisao o smrti. Nikada nismo dovoljno spremni suočiti se s umiranjem. Ono predstavlja gubitak, odlazak bez povratka, iznenadni prekid veze sa svim ovozemaljskim  tugama i radostima.

Umiranje kao prirodan slijed stvari rijetko tko uspijeva u potpunosti prihvatiti iako je ono načeto samim našim rođenjem. Na ovoj planeti sve je prolazno. Čim si se rodio osuđen si na umiranje. Dakle, prihvati to kao nepobitnu činjenicu i jednostavnu istinu. Besmisleno je okretati glavu i boriti se protiv toga.

Kako se pripremiti za umiranje kada sve oko nas vrvi od života ? Odgovor na to pitanje leži u razumijevanju prirode i prirodnih procesa. Dovoljno je promatrati život oko sebe kroz razdoblje od četiri godišnja doba. I to upravo ovim redoslijedom: proljeće, ljeto, jesen, zima… Kraj priče! Lekcija o prolaznosti koju ćemo najlakše apsolvirati na taj način.

Netko od nas će trajati malo duže, a netko kraće. Netko putuje brže, netko sporije. No, svi će jednom izaći na posljednjoj stanici gdje piše velikim slovima THE END. Kraj priče!

Suočeni s tom spoznajom prolaznosti možda ćemo kvalitetnije proživljavati naše ovozemaljske dane, jasnije uočavati ljepotu planete i smisao života, više voljeti svijet i lakše razumijeti ljude koji nas okružuju. Jer danas imamo priliku, a sutra… tko zna! Sutra je neizvjesno.

Danas možemo biti sretni i slobodni usprkos svemu što nas u našem realitetu sputava i ograničava. Možemo voljeti, možemo se smijati, možemo plakati, uživati na suncu, osjetiti vjetar na svome licu, pustiti kišne kapi da se slijevaju po nama… Danas možemo napustiti posao koji ne volimo, možemo zapjevati iz petnih žila, možemo trčati bez cilja, ležati na travi… U svakom trenutku svijesni da ćemo jednoga dana otići, napustiti sve neistražene kutke planete i sve one koje volimo… bez njihova pristanka. Znati, da ćemo nekome nedostajati i poimati da će ovaj svijet biti potpuno isti sa nama i bez nas, ali nećemo biti prisutni da bismo tome posvjedočili.

Stoga, pripremite sebe na odlazak… Pripremite sve vama drage ljude na vaš neizbježan odlazak. Pripremite sebe na njihov odlazak.

Nitko od nas ne zna na kojoj točki će se život u nama ugasiti.

Upravo zbog toga živite ove svoje dane hrabro i sa punim srcem, ne odgađajte, ne ostavljajte ništa za sutra. Sutra možda neće nikad doći. Volite snažno i iskreno, igrajte se, istražujte, uživajte u svojim čulima, divite se planeti i svemirskom prostranstvu. Oprostite sebi i svima, budite emotivni, budite korisni, budite zahvalni, ostavite trag… u žitu, u polju, među ljudima.

I recite vašoj djeci da odlazite i da je to potpuno prirodno i da je to skroz OK. 

Često oplakujemo one koji odu prije nas iz sasvim sebičnih razloga jer nam nedostaju. No, trebamo se pomiriti s tim, prihvatiti prirodan slijed stvari i pustiti ih da odu. Volite danas, danas je prilika… jer sutra možda ne postoji za neke od nas.  Budite spremni, budite pomireni… na odlasku. Kraj priče!