Pulski lukobran  počeo se graditi 1910. godine dok je Pula bila pod Austro-Ugarskom vlašću s ciljem obrane grada od neprijateljskog brodovlja i podmornica, a isto tako kao zaštita od snažnih i velikih valova sa zapada i juga koji su morem znali puniti podrume kuća u staroj gradskoj jezgri koje su se nalazile najbliže moru. Gradnja je intenzivno  trajala sljedeće četiri godine do samog početka Prvog svjetskog rata da bi u potpunosti bila obustavljena pred sam završetak rata.

Procjenjuje se da su u lukobran ugrađene stotine tisuća kubika kamena i desetine tisuća kubika betona. Iako je planirana dužina bila 1.200 metara, ostao je 141 metar neizgrađenog dijela, a nešto više od 250 metara je nedovršeno. Širok je sedam metara, a dubina do prirodne stijene, na kojoj je podignut nasip, iznosi od 20 do 36 metara. Korijen lukobrana je na Rtu Kumpar, a proteže se 350 stupnjeva prema Rtu Proština (Punta Christo), gdje je ostavljen ulaz u luku širine 450 metara.

Materijal za gradnju, a riječ je o kamenim blokovima koji su prilikom gradnje vezivani armiranim betonom osiguravan je sa samog poluotoka Muzila, ali i s obližnjih otoka Sv.Jerolima i Kozade koji su danas u sastavu Nacionalnog parka Brijuni.

 Na mjestu ulaska u luku Pula, nakon minskog polja, nalazila se protubrodska i protupodmornička barikada s kojom se upravljalo s obližnje utvrde na Rtu Proština (Punta Christo). Ulaz u luku osiguravao je razapet dugački debeli lanac, a na dnu su postavljene čelične sajle.

Da je takva zaštita luke Pula za vrijeme trajanja Prvog svjetskog rata bila i više nego uspješna, svjedoči i zarobljavanje tada najsuvremenije francuske podmornice klase Brumaire, 20. prosinca 1914. godine. Podmornica Curie zaplela se u podvodne čelične sajle te je posada bila prisiljena izroniti na površinu. Podmornica je zarobljena s cjelokupnom posadom.

Samo pet tjedana nakon zarobljavanja podmornica je uvrštena u austrougarsku flotu i preimenovana u U-14, s kojom je zapovijedao vjerojatno do dana današnjeg najpoznatiji Puljanin na svijetu Georg von Trapp i uspješno sa zarobljenom podmornicom potopio 12 neprijateljskih brodova.

Nakon završetka rata za pulski lukobran uslijedili su tužni dani, talijanske vlasti na njega su tek uklesale fašistički simbol i na nekoliko mjesta lukobran je namjerno urušen kako bi se skratio put za prolaz manjih brodica. Stručnjaci se slažu da je sama podvodna konstrukcija u relativno dobrom stanju, te kako će najviše sredstava, oko 4 milijuna eura biti potrebno za sanaciju nadvodnog dijela lukobrana koji je najviše osjetio zub vremena.

Kako danas izgleda pulski lukobran možete pogledati u fotogaleriji.