Javljaju ljudi sa svih strana zapadne obale Istre o najezdi malih prozirno bijelih stvorenja nalik na meduze ali bez žarnica, neki idu toliko daleko da odbijaju kupanje u moru, gade im se ta stvorenja koja su uzurpirala plaže, da to su rebraši i to vrsti Mnemiopsis leidyi.

Rebraši su stvorenja stara milijunima godina, plivali su morima i oceanima dok čovjeka još nije bilo na vidiku, a kako vidimo rebraši još uvijek plivaju i po prvi put u zadnjih nekoliko decenija doplivali su u velikom broju nošeni morskim strujama do obala Istre, puno više na zapadnoj obali i znatno manje na istočnoj obali Istre.

Tko su zapravo rebraši? Rebraši su najjednostavniji oblik pravih mnogostaničara koji se skupa sa žarnjacima svrstavaju u skupinu mješinaca. Do danas je poznato i opisano 90 vrsta  rebraša, žive u morima i oceanima najčešće životom planktona na otvorenom moru, a samo manji broj rebraša živi pužući po dnu mora i oceana, najviše ih živi u vodama umjerenog klimatskog područja.

Veliki broj rebraša ima sposobnost bioluminiscencije, za one koji ne znaju bioluminiscencija je hladno svijetljenje u živih organizama koji procesom izmjene tvari proizvode svjetleću energiju i jako malo toplinske energije.

Svojim prozirnim, želatinoznim tijelom podsjećaju na meduze, ali rebraši nisu meduze.

Ime “rebraši” životinje su dobile prema organima za kretanje koji se u obliku rebara pružaju cijelom dužinom tijela. Na njihovim rebrima nalaze se nizovi pločica koje nose treplje i izgledom podsjećaju na češalj.

Pločice nastaju međusobnim povezivanjem treplji. Pokreti pločica uvijek počinju na kraju suprotnom od dijela tijela na kojem se nalaze usta i kao valovi prenose se cijelim tijelom. Tako da se rebraši uvijek kreću s ustima prema naprijed.

Svi rebraši su grabežljivci. Svojim ticalima love planktone, životinjske larve, crve, račiće, žarnjake i druge rebraše ali i malene ribe.

Činjenica da rebraši vrste Mnemiopsis leidyi jedu sve malene organizme koji im se nađu na putu je dodatni razlog za alarm, pogotovo u kontekstu situacije koja se je dogodila u Crnom moru. Ribarstvo Crnog mora do danas se nije oporavilo od te katastrofe koju su uzrokovali rebraši vrste Mnemiopsis leidyi unatoč potpunoj zabrani ribarenja.
Rebraši u Atlantiku imaju prirodne neprijatelje, druge rebraše, no u Sredozemlju je uljez i nema prirodnih neprijatelja pa se prekomjerno razmnožio.

U Sredozemno more rebraši su stigli krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to najvjerojatnije s ljudskim transportom, odnosno došli su s balastnim vodama naftnih tankera, koji su iz SAD-a dolazili po rusku naftu.

Što nam je činiti, ništa, rebraši se ne mogu istrijebiti niti uz najbolju volju, možemo se uzdati u povoljne morske struje koje će rebraše odnijeti iz Jadrana, a možemo se nadati pomoći jednog drugog rebraša Beroe ovata koji je također viđen u Jadranu, a koji bi je možda mogao staviti pod kontrolu pošto se hrani s ovom invazivnom vrstom.

Kako god bilo, dragi ljudi, vas rebraši neće pojesti te se slobodno i dalje kupajte u našem divnom moru.