Sjećanje na heroinu Dianu Budisavljević prigodno je na današnji dan kada obilježavamo Međunarodni dan žena. Tijekom Drugog svjetskog rata u Zagrebu Diana je odjevena u uniformu Crvenoga križa organizirala i provodila opsežnu akciju u kojoj je uspješno spašeno 10-12 tisuća djece čiji su roditelji završili u koncentracionim logorima. Ova akcija je tijekom rata po svom opsegu, broju sudionika i broju spašene djece prerasla u jednu od najsloženijih i najhumanijih akcija na području čitave okupirane Europe.

Tijekom Drugog svjetskog rata Diana je iskoristila svoje austrijsko porijeklo i društveni ugled, te kao humanitarka uspješno je organizirala i provodila jednu od najvećih humanitarnih akcija spašavanja djece iz koncentracionih logora.

Krug suradnika Diane Budisavljević neprestano se širio što su pojedini sudionici platili i svojim životima. Dianini suradnici bili su Marko Vidaković, Đuro Vukosavljević, Kamilo Bresler, Ivanka Džakula, Dragica Habazin, Jana Koch, Tatjana Marinić, Vera Černe, Branko Dragišić, Ljubica Becić i mnogi drugi. Mnoga djeca su udomljena u zagrebačkim obiteljima. Diana je cijelo vrijeme rata vodila kartoteku s podacima o djeci i roditeljima kako bi se po završetku rata obitelji ponovno mogle spojiti.

Svjedočanstva o njenom djelovanju kao i o stravičnim zločinima nad srpskim ženama i djecom sačuvana su u dnevniku koji je započela voditi 23. listopada, 1941. godine sve do 7. veljače, 1947. godine. Zahvaljujući njenoj unuci Silviji Szabo na temelju sačuvanog dnevnika i dokumentacije Hrvatski državni arhiv izdao je 2003. godine “Dnevnik Diane Budisavljević”. Njen dnevnik je svjedočanstvo o izuzetnoj hrabrosti, upornosti, humanosti i nesebičnosti. Između ostalog u njemu je zapisala:

“Polazila sam od stajališta da moj život nije vrijedniji od života nedužno proganjanih.”

Diana Budisavljević, djevojačkog prezimena Obexer rođena je 1891. godine u Innsbrucku, u austrijskoj pokrajini Tirol. Kada je imala 28 godina doselila se u Zagreb kako bi se udala za zagrebačkoga kirurga i profesora Medicinskog fakulteta Julija Budisavljevića. Tako ju je u Zagrebu zatekao Drugi svjetski rat. 1972. godine vraća se u rodni Innsbrucku gdje je provela posljednjih šest godina svoga života.