Dana 04.lipnja, 1982.godine okupilo se četrnaest planinara s velikim entuzijazmom na osnivačkoj Skupštini u pulskoj Mjesnoj zajednici Šijana. Bile su to slatke porođajne muke iz kojih je nastalo Planinarsko društvo „Glas Istre“ iz Pule. Inspiracija za ime novoosnovanog pulskog planinarskog društva odražavala je ideju i želju da se dobar glas istarskih planinara pronosi i putuje širom svijeta tragovima njihovih gojzerica.

Ta davna 1982. godina predstavlja je prekretnicu planinarstva u Istri otvarajući potpuno nove stranice pulskog planinarstva. U razdoblju koje je prethodilo 1982. godini ljubitelji prirode s ovog područja odlazili su u planine u samostalnoj organizaciji ili su se učlanjivali u planinarska društva „Željezničar“ iz Zagreba, „Kamenjak“ iz Rijeke i „Matica“ iz Ljubljane. Tijekom proteklih 35 godina intenzivnim aktivizmom i djelovanjem planinara pisana je poprilično bogata povijest.

Planinari valjda oduvijek teže k tome da imaju svoj šumski dom, svoje obitavalište u prirodi i planinarsko odredište. Već tijekom 1983.godine pulski planinari aktivno započinju s izgradnjom planinarskog skloništa na Ćićariji pod vrhom Žbevnica (1014 m) koja u to doba predstavlja matični vrh Društva, no već krajem iste godine Radna organizacija Vodovod-Buzet raskida ugovor o korištenju skloništa. Trebalo je potražiti drugo rješenje.

1984.godine Planinarsko društvo „Glas Istre“ uzima u najam kuću u Brestu ispod Žbevnice, koristeći je do 1989.godine kao Planinarsku kuću za smještaj 20 planinara. Ćićarija je i do tada bivala drugi dom pulskih planinara. Sada postaje njihova utvrda i baza koja ih stavlja u ulogu domaćina.

Područje Brgudačkih Korita s prirodnim izvorom čiste planinske vode ispod Brajkove stijene činilo se idealno odredište za duge šetnje i uspone po ćićarijskim vrhovima. Tijekom 1987.godine na 1010 metara nadmorske visine započinje gradnja planinarske kuće na Koritima u koju je uloženo beskrajno mnogo truda, energije i volonterskog rada. Slijedilo je prikupljanje dobrovoljnih priloga i materijala, pomoć i podrška lokalnog stanovništva i drugih planinarskih udruga, nebrojeni vikendi radnih akcija.

Planinarsku kuću „Korita“ svečano je otvorio tadašnji predsjednik Vlado Radovan 04.lipnja, 1989.godine na 7.godišnjicu Društva, a svečanosti je prisustvovalo oko 400 planinara iz Istre, Hrvatske i Slovenije zajedno sa mještanima Brgudca i okolnih ćićarijskih sela. Bio je to veliki i značajan događaj.

Tih plodnih godina aktivnosti Planinarskog društva „Glas Istre“ neprestano su se multiplicirale u svim područjima planinarstva. 1987.godinu nisu obilježile samo aktivnosti vezane za planinarsku kuću na Koritima. Iste godine započinje s radom prva Planinarska škola i prva Alpinistička škola. Tijekom godina koje su uslijedile iz Društva je iznjedrilo dvadesetak generacija Alpinističke škole i škole sportskog penjanja, te tridesetak generacija Opće planinarske škole.

To desetljeće obilježila je masovnost kada Planinarsko društvo „Glas Istre“ Pula broji preko 700 članova i svrstava se u sam vrh planinarstva u Hrvatskoj. Aktivnosti se razvijaju u svim područjima planinarstva, pa se tako uz markiranje planinarskih putova osnivaju skijaški odsjek, travarska sekcija, planinarsko-padobranska sekcija i izdavaštvo. Iz redova Planinarskog društva „Glas Istre“ osnovala se Hrvatska gorska služba spašavanja u Istri, Stanica vodiča Pula za Istru, Penjački klub Pula i Speleološki klub Pula.

Alpinistički odsjek osnovan je 1986.godine uz pomoć riječkog planinarskog društva „Kamenjak“ i poznatog riječkog alpinista Stanislava Gilića. Odmah po osnutku započinju samostalni organizirani usponi i odlasci u visoko gorje. Uređuju se mnogobrojni smjerovi sportskog penjanja u Veloj Dragi, Dvigradu, vinkuranskom kamenolomu i Punta Corente u Rovinju. Postižu se iznimni uspjesi u sportskom penjanju i penjanju po ledenim slapovima. Organiziraju se i realiziraju takmičenja u sportskom penjanju i niz ekspedicija.

Najznačajnija takva ekspedicija organizirana je 1990. godine i bio je to odlazak na Himalaju, kada je uspon na Pisang Peak (6.091m), na području Daulaghiri-a i Annapurne, svladalo sedmero alpinista. 1996. godine Danijel Šajatović osvaja najviši vrh Anda – Aconcagua (6962m), a 1998. godine zaputio se u osvajanje Mont Blanca, biciklom! Bilo mu je potrebno 25 dana da sam sa svojom opremom na biciklu otputuje i odradi uspon, te 7 dana za povratak kući.

Nove generacije nižu nove uspjehe. Neven Brajković postiže iznimne rezultate u ledenom penjanju, Iva Šverko također. Filip Šobot uspješan u sportskom penjanju.

Tijekom svih tih godina planinarsko društvo učlanilo je više od 2 500 ljudi i školovalo niz generacija planinara i alpinista. Među stotinama aktivnih planinara koji su gradili ovu složenu infrastrukturu, stvarali čvrste i jake temelje Društva  i pomicali granice istarskog planinarstva ulažući ogromnu količinu energije treba istaknuti Gordana Desnicu, Vladu Radovana, Josipa Franjula i pokojnog Borisa Bičića.

U stručno planinarskom djelovanju svoj izuzetan doprinos su dali Anton Filipčić, Enes Seferagić, Davor Kalčić, Danijel Šajatović, Petar Šajatović, Neven Brajković, Dubravko Marković, Zlatko Bašlin i Darko Lukšić.

U beskonačnom nizu izuzetnih ljudi koji su stvarali povijest ovog planinarskog društva treba spomenuti veliki doprinos Rajka Marića, Đorđa Berca, Igora Kramara, Mladena Jurcana, Serđa Težaka, Divne Klarić, Alda Buršića, Ljubiše Ivkovića, Vladimira Rojnića, Zlatka Modrušana i Saše Kardinara.

Dragocjene karike koje čine ovaj lanac su  Irena, Darko, Sašo, Jadranka, Kabi, Goran, Ana, Branko, Marina, Tapo, Robi, Čole, Denis, Zlatko, Sonja, Saša, Marijan, Ivo, Koni, Jadran, Božo, Morena, Aleks, Fulvio, Damir, Omero, Jasna, Vili, Ingrid, Altić, Richi, Elica, Đuli, David, Elvira, Vera, Marino, Boris, Alenka, Marinko, Nina, Renato, Bojana, Mauricio, Edi, Davorka, Alen, Biljana, Ivan…

Kada bismo spomenuli sve ljude koji su svoju ljubav, energiju i osobnost utkali u tkivo Planinarskog društva “Glas Istre” popis bi bio beskonačan. Svi ti ljudi sa svojim duhom, različitim karakterima i temperamentima kroz razne aktivnosti sjedinjeni u bliskoj ljubavi prema prirodi i planinama čine lice i naličje ove planinarske udruge. Utabani su mnogi kilometri samostalnih lutanja planinama i ispenjani mnogi individualni usponi koji nisu zabilježeni u arhivi, ali su jednako dragocjeni i vrijedni jer se dobar glas pronosi skromno, u tišini bez pompe i lovorika.

Iz godine u godinu u planinarsko društvo se slijevaju nove generacije unoseći svježu energiju i inovativne ideje. Zahvaljujući tome Planinarsko društvo „Glas Istre“ sa sjedištem u Puli i svojim šumskim domom na Koritima putuje kroz vrijeme,  putuje po dalekim odredištima čuvajući škrinjicu vrijednih uspomena koja ga je dovela do 35. godišnjice postojanja. 

Važniji usponi, trekinzi i ekspedicije

• Ortler, Gran Zebru (Italija), 1987. godine.
• Bazni logor Anapurne (Nepal), 1989, 1990,2010. godine.
• Grosslockner (Austrija) 1987,1990
• I  Istarska ekspedicija – Pisang Peak (Nepal) 1990. godine.
• Treking oko Anapurne (Nepal) 1990. godine.
• Mont Blanc (Francuska) 1991,1997,1999,2011. godine.
• Monte Rosa(Italija),1991,1998. godine.
• Materhorn (Švicarska) 1990,1991. godine.
• Brethorn (Švicarska) 1991, 2010. godine.
• Monch (Švicarska) 1991. godine.
• Mount Kenya (Kenija) 1997, 2006. godine.
• Kilimandžaro (Tanzanija) 1997.godine.
• Rwenzori (Uganda) 1997.godine.
• Aconcagua (Argentina) 1998, 2000, 2010. godine.
• Treking Tores Del Paine – Patagonija (Čile) 2000. godine.
• Ekspedicija Cordilera Blanca – Pisco, Yanapaccha, Chopicalqui, Urus Este, Toclaraju (Peru) 2008.godine.
• Bazni logor Mount Everest (Tibet)1989,1994,2009. godine.
• Bazni logor Cho oyu (Nepal) 1992. godine

Ove godine prva nedjelja u lipnju pada točno na dan njihove osnivačke Skupštine, kada je 14 entuzijasta postavilo prve temelje ovog planinarskog društva ne sluteći kamo će ih odvesti daljine u prostoru i vremenu. Stoga, poželimo im da u tradicionalnom planinarskom duhu obilježe ovaj njima značajan datum.