Na nebu se jasno vidjelo kako prema Zemlji ogromnom brzinom juri predmet cjevastog oblika, a prema njemu ide mali crni oblak, nakon toga slijedi snažan bljesak i nekoliko eksplozija… Ovo je jedan od opisa očevidaca koji su prisustvovali događaju nazvanom Tunguska eksplozija, a kako je to točno izgledalo, nećemo nikada doznati. Tunguska eksplozija 1908 je naziv za nerazjašnjenu eksploziju koja se je dogodila 1908. u Rusiji, u Sibiru, u blizini rijeke Tunguske. Događaj se katkad spominje kao Velika Sibirska eksplozija. Pretpostavlja se kako je asteroid prilikom ulaska u atmosferu izgorio i eksplodirao iznad tog područja.

Autor: Denys

Taj događaj se dogodio oko 7.14 sati ujutro po mjesnom vremenu dana 30. lipnja, 1908. (ili 17. lipnja po Julijanskom kalendaru, koji se koristio u to vrijeme). Procjene o oslobođenoj energiji tijekom eksplozije sežu od 5 megatona pa čak i do 30 megatona, iako je 10-15 megatona najvjerojatnija stvarna jačina eksplozije, a temelji se na činjenici prouzročene štete, otprilike jednako termonuklearnoj eksploziji Castle Bravo aktiviranoj u veljači 1954. godine ili oko 1000 puta snažnije od atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija, te oko trećine snage Car bombe, najjačeg nuklearnog oružja ikada detoniranog.

Fotografija porušenog drveća: Евгений Леонидович Кринов, član ekspedicije u Tungusku 1929. godine.

Većina očevidaca svjedoči o jednoj eksploziji, no neki i o više njih, prilikom eksplozije drveće u krugu od 30 kilometara bilo je uništeno, spaljeno i svinuto od centra eksplozije, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Vanavara su popucali. Procjenjuje se da je događaj obuhvatio područje površine od 2000 km2 i uništio 60 milijuna stabala. Čak su i putnici poznate Transsibirske željezničke pruge, udaljene oko 600 km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu. Činjenica je kako zahvaljujući jako slaboj naseljenosti područja iznad kojega je eksplodirao asteroid bilo jako malo ljudskih žrtava, zabilježeno je kako je jedan lovac navodno preminuo od snažnog pritiska eksplozije, a snagu eksplozije opisuju i pripadnici plemena koja su tamo živjela.

U nastavku možete pročitati jedno od svjedočenje Chuchana od Shanyagir plemena, koje je zabilježio I. M. Suslov 1926. godine

Imali smo kolibu kraj rijeke, sa mojim bratom Chekarenom. Spavali smo. Odjednom smo se obojica probudili u isto vrijeme. Netko nas je gurnuo. Čuli smo zviždanje i osjetili jak vjetar. Chekaren je rekao: „Čuješ li sve te ptice kako lete iznad nas?“ Obojica smo bili u kolibi, nismo mogli vidjeti što se događa vani. Odjednom, opet me je nešto gurnulo, ovog puta tako jako da sam pao u vatru. Prestrašio sam se. I Chekaren se prestrašio.

Zvali smo tatu, mamu, brata, ali nitko se nije javio. Čuo se zvuk daleko od kolibe, čuli smo kako drveće pada. Chekaren i ja smo izašli iz vreća za spavanje i htjeli smo potrčati, ali onda je udarila grmljavina. To je bila prva grmljavina. Zemlja se tresla, vjetar je udario našu kolibu i prevrnuo je. Moja tijelo su odgurnuli štapići, ali glava mi je bila u vidiku.

Onda sam vidio čudo, drveća su padala, grane su gorile, postalo je jako svjetlo, kako da to opišem, kao da je bilo drugo Sunce, zaboljele su me oči, čak sam ih zatvorio. Bilo je to kao ono što Rusi zovu bljesak. I odmah nakon toga se čuo prasak. I druga grmljavina. Jutro je bilo sunčano, nije bilo oblaka, Sunce je sjalo, i odjednom se pojavilo to drugo Sunce!

Chekaren i ja smo imali poteškoće izaći ispod ostataka naše kolibe. Onda smo vidjeli da iznad, ali na drugom mjestu, se pojavio drugi bljesak. To je bio treći udar. Opet je došao vjetar i oborio nas s nogu, udario o oborena drveća.

Pogledali smo prema palim drvećima, gledali kako vrhovi pucaju, gledali vatre. Odjednom, Chekaren je povikao: ‘Pogledaj gore!’ I pokazao sa svojom glavom. Pogledao sam i vidio još jedan bljesak i onda je se pojavila još jedna grmljavina. Ali slabijeg zvuka. To je bio četvrti udar, kao normalna grmljavina.

“Sada se sjećam da je bila još jedna grmljavina, ali mala, I daleko, tamo gdje Sunce odlazi spavati.”

Uzrok eksplozije do danas nije razjašnjen. Pretpostavlja se da je meteor eksplodirao 5 kilometara iznad tla te da zbog toga nije prouzročio krater. Do danas nisu pronađeni komadići impaktora.
1930. godine britanski astronom F. J. W. Whipple iznio je teoriju po kojoj je uzrok eksplozije bio mali komet. Da je sadržavao samo led i prah, potpuno bi izgorio prilikom ulaska u atmosferu te ne bi ostavio nikakvog traga nakon eksplozije, što bi se uklopilo u događaje.

To još pojačava i svjetleće nebo koje se vidjelo danima nakon eksplozije iznad Europe. Slovački astronom Lubor Kresak je čak predložio da bi se moglo raditi i o komadiću kometa Encke. No, Zdenak Sekanina je objavio članak u kojem je kritizirao tu teoriju jer bi takva vrsta kometa dezintegrirala, pa da je vjerojatnije da se radi o meteoru.

Druge teorije, koje su više spekulativne i hipotetske prirode, govore o antimateriji koja je pala iz svemira, deuterij iz kometa koji je u dodiru s atmosferom prouzročio prirodnu hidrogensku eksploziju, malu crnu rupu pa čak i do toga da je NLO pao na zemlju ili da su vanzemaljci spasili zemlju uništivši meteor koji je mogao prouzročiti veliku štetu.

Što god da je istina o navedenoj eksploziji, moramo shvatiti kako nebeska tijela koja i nisu tako velika, a zahvaljujući velikim brzinama kojima se kreću, mogu pogubno djelovati na cijeli život na našem divnom planetu Zemlji.

Izdvojena fotografija:  Dr. Andreas Hugentobler