Kuna zlatica, prekrasna i hitra zvijer, tijelo dužine otprilike 55 centimetara, a rep oko 30 centimetara. Krzno joj je odozgo tamnosmeđe boje, njuška je tamnije boje, dok je sama glava na čelu i obrazima svijetlosmeđe boje, na prsima i na trbuhu krzno je žućkasto, vrat je lijepe žute boje poput žumanjka, što je ujedno i najpoznatija značajka kune zlatice. Gusto, mekano i sjajno krzno sastoji se iz dugačkog osja i mekih, vunastih malja. Zimi je općenito tamnije boje nego ljeti.

Obitavališta kune zlatice su sva šumovita područja sjeverne zemljine polutke Europe i Azije. U tom širokom krugu rasprostranjenosti kuna zlatica ne mijenja bitno boju svoga krzna.
Kuna zlatica živi u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a naročito voli osamljene, guste i mračne šumske predjele. Pravi je stanovnik drveća, pa se znade tako majstorski penjati da je u tome ne može nadmašiti ni jedan drugi predator među sisavcima.

Za nastambe najčešće odabire šuplje duplje drveća, napuštena gnijezda divljih golubova, ptica grabljivica i vjeverica, rjeđe se nastanjuje u pukotinama špilja ili u podzemnim rupama.

Dan provodi odmarajući ali čim počne padati noć, veoma često već i prije zalaska sunca, kreće u lov i traži svaki plijen koji može svladati.
Počevši od raznih glodavaca, ptica pa sve do zeca, pred njom nije sigurno niti jedno biće koje pripada njenoj lovini. Vješto se prišulja svom plijenu, pa ga iznenada napada. Osobe koje imaju češći kontakt sa životom u prirodi svjedoče da se kuna zlatica usuđuje napasti mlade srne, pa čak i odrasle jedinke koje su oslabile tijekom zime.

Najomiljenija divljač koju kuna lovi, ipak su sisavci koji žive na drveću, naročito vjeverice i puhovi. Kuna pljačka gnijezda svih ptica. Ako ne uspije uloviti plijen u šumi, kuna se ne ustručava doći do seoskih imanja, a to se događa u periodima manjka hrane, pa zato kreće u napad na kokoške, golubove i kuniće.

Kunu zlaticu ljudi progone od pamtivijeka, ali ne iz razloga da bi spriječili njezin lov po seoskim imanjima, već više da se domognu njezina vrlo vrijednog krzna. To se krzno cijeni ne samo zbog svoje ljepote nego i stoga što je neobično lagano, a kao što znamo u prošlosti je robnonovčana trampa u nekim krajevima na Balkanu vršena upravo plaćanjem s krznom kune zlatice, pa je stoga i valuta Republike Hrvatske nazvana Kuna.

Zabilježeno je da su mnoge kune zlatice igrom nesretnih okolnosti u prirodi, bilo da su ozlijeđene, bilo da su ostale bez roditelja u periodima dok su se kune zlatice nesmiljeno ubijale zbog krzna, našle pod skrbi čovjeka, pa su samim time postale kućni ljubimci i po svjedočenju vlasnika bile su umiljate poput mačaka i uvijek spremne na igru.

Naravno u današnja vremena kuna zlatica je zakonom zaštićena životinja, što i priliči ovoj divnoj životinji, koja plijeni kako svojom ljepotom, tako i svjedočanstvom da još uvijek živimo u relativno zdravom okolišu, jer dokle god se može vidjeti kunu zlaticu, znači da je situacija u prirodi još stabilna i zbog tog razloga je kuna zlatica vrjednija od svakog novca!

Izdvojena fotografija kune zlatice: Surrey John