Činčila – Chinchilla je glodavac koji se još uvijek na žalost najviše uzgaja zbog krzna. Iako ih je snašla tužna sudbina koju im je kreirala modna industrija ipak su veoma učestali i kao kućni ljubimci.

Prirodno obitavalište im je u suhim gorskim predjelima Južne Amerike. Danju se skrivaju i odmaraju u podzemnim skloništima, a noću kada je njihovih prirodnih neprijatelja manje izlaze se hraniti, najviše biljem i raznim sjemenkama te plodovima voća. Premda su izrazito oprezne životinje u divljini su plijen mnogih životinjskih predatora. Ime Chinchilla su dobili po indijanskom narodu Chincha, koji je od 1000. godine pa sve do pada pod upravom Inka 1476. godine živio u obalnom području južnog Perua i sjevernog Čilea.

Uzgajali su činčile i držali ih kao domaće životinje ali i kao kućne ljubimce, njihovo su meso jeli, a od kvalitetnog krzna radili su odjeću. Uzgoj krzna činčile kasnije su od njih preuzeli Inke pa je narodu Chincha bilo zabranjeno nositi krzno činčile. Okupatori Inke su privilegiju nošenja odjeće izrađene od krzna činčila dozvoljavali samo svojim velikodostojnicima.

Činčila je glodavac kratkog tijela, krupne glave s oblim ušima. Ima relativno velike oči i duge, svijetle, rijetke brkove te dug dlakav rep. Tijelo pokriva oko 2 cm debela meka crnobijela dlaka. Krzno činčile u prirodi je plavo sive boje, selekcijom se je došlo i do drugih nijansi. Tijelo im je dugo oko 30 cm zajedno s repom koji je dug oko 13 cm. Težina činčile je od 350 do 700 g. Prosječna životni vijek činčile je 15 godina, a zabilježeni su i primjerci koji su živjeli preko 20 godina.

Postoje dvije vrste Činčila: Chinchilla brevicaudata i Chinchilla lanigera. Prva vrsta ima kraći rep, širi vrat i ramena te kraće uši. U prirodi su obje vrste veoma ugrožene, navode se podaci kako je preko 90% populacije u prirodi u potpunosti uništeno, tako da oporavak vrste ovisi isključivo o čovjeku, istom onom čovjeku koji ih je i uništio.

Činčila je predivan i zahvalan kućni ljubimac, a pošto je činčila noćna životinja, osobe koje ju namjeravaju uzeti za kućnog ljubimca trebale bi imati na umu kako njena noćna aktivnost zna stvarati dosta buke. Budući da je veoma gipka i brza, traži puno prostora. Može skočiti u zrak čak do 180 cm visine, što dovoljno govori o spretnosti ovog simpatičnog glodavca.

Ako se ipak i nakon spoznaje o njihovoj nestašnosti odlučite imati činčilu kao kućnog ljubimca trebate paziti na neka činjenice koje su bitne, znači činčile ne vole direktno sunčevo svijetlo što je razumljivo za noćne životinje, nikako činčilu nemojte držati na propuhu, jer su osjetljive na jednosmjerno strujanje jačeg zraka te lako dođe do prehlade, a ishod ako se ne liječi na vrijeme, može biti fatalan.

Činčile najviše jedu sijeno, danas se u svakoj trgovini za kućne ljubimce mogu naći gotovi briketi koji zadovoljavaju većinu njihove prehrane, ali ipak se potrudite donijeti im sijena, jer u njemu uživaju više negoli u bilo čemu drugom. U potpunosti je zabranjeno davati im slastice koje sadrže šećer iako ga vole, naime, činčile su jako osjetljive na šećer i lako obolijevaju od dijabetesa!

Kavez u kojemu ćete držati činčilu, je potrebno redovno čistiti, promijeniti stelju, a poznavajući navike činčila, na jednom dijelu kaveza stavite pijesak, jer činčile se uživaju valjati u njemu, a tako dodatno njeguju svoje krzno.