Je li netko vidio micu macu, a k tome još i divlju. Pa moramo priznati kako se samo jako tihi i oprezni sretnici u prirodi mogu pohvaliti time da su ugledali jednu od najopreznijih divljih životinja kod nas. Podjela divljih mačaka je na tri vrste, divlja mačka koja obitava kod nas poznata je još i kao šumska mačka ili europska divlja mačka, a postoje još afrička divlja mačka ili Falb mačka, te stepska mačka ili azijska divlja mačka.

Spomenute tri skupine divljih mačaka granaju se u još nekoliko podskupina divljih mačaka.

Divlja mačka, latinskog naziva Felis silvestris je mala mačka, ima je na području većeg dijela Afrike, Europe, jugozapadnoj i središnjoj Aziji, Kini i Mongoliji.

Divlje mačke imaju česte kontakte na rubnim područjima urbanih sredina s domaćim mačkama te je iz tog razloga došlo do neizbježnog križanja koje je dovelo do genetskih promjena kod određenih populacija divljih mačaka, bez obzira na to što je divlja mačka pramajka svih znanih domaćih mačaka, bliski kontakti s domaćim mačkama su učinili da se broj populacije izvornih divljih mačaka u prirodi drastično smanjio.

Genetski, morfološki i arheološki dokazi sugeriraju kako su današnje domaće mačke pripitomljene od afričkih divljih mačaka i to prvo na području Bliskog istoka prije cca 10000 godina. Ondašnji narodi koji su se bavili poljoprivredom trebali su zaštitu za žitarice koje su pohranjivali u izgrađenim silosima, a koje su uništavale kolonije miševa i štakora, a divlja mačka se je činila kao logičan izbor za zaštitnu mukotrpno skupljane žetve.

Europska divlja mačka u današnjem obliku formirala se je prije punih 2 000 000 godina, prije nekih 50000 godina divlja mačka je krenula prema Europi s područja Bliskog istoka, a prije 9000 godina divlja mačka je kolonizirala cijelo područje Europe.

Iako su na prvi pogled veoma slične s domaćim mačkama, europska divlja mačka se razlikuje od domaće mačke specifičnim obilježjima, europska divlja mačka ima osam crnih krugova na repu, ima znatno veću glavu, a isto tako zube i pandže, a mekuši su joj uvijek crne boje.

Foto: Alena Houšková

U Europi divlja mačka nema prirodnih neprijatelja osim isto tako rijetkih risova i vukova koji je u pravilu ne napadaju osim ako u njoj ne vide prijetnju, europska divlja mačka veoma je vješt lovac koji lovi sve vrste glodavaca i ptica, kada je nestašica ne ustručava se uloviti i pojesti kukce poput skakavaca i drugih kukaca, a odrasli mužjak divlje mačke koji je skoro duplo krupniji od ženke divlje mačke, bez ustručavanja će napasti mladu srnu ili neku drugu veću ozlijeđenu i nemoćnu životinju.

Iako je divlja mačka nastanila ogromno zemljopisno područje ipak se naročito u Europi smatra veoma rijetkom i iz tog razloga je zakonom zaštićena životinja.

I baš zato, ako u nekoj šetnji prirodom ugledate mačku s osam prstenova na repu, znajte kako ste ugledali nešto tako rijetko i dragocjeno da se možete smatrati sretnim i počašćenim, tiho je otpratite pogledom, jer je samo ona donijela odluku da ju ugledate.

Izdvojena fotografija europske divlje mačke: Aconcagua