Noć je, malim koracima, njuškajući prelazi cestu jež, cestu koja se je ispriječila na njegovom putu, bljesak automobilskih svjetala je sve bliže i bliže, strašna buka, ovaj put je prešao iznad njega… uplašeno s uzdignutom njuškicom pokušava dokučiti što se je dogodilo, ubrzanim, uplašenim korakom bježi od neugodne situacije…

Ovaj put je imao sreće, koliko je još prelazaka ceste ispred njegovog života, nikada neće znati.

Jež je mala simpatična životinja, punog naziva Europski jež, latinskog naziva Erinaceus europaeus, obitava u skoro svim staništima, od gradskih parkova, vrtova, prigradskih livada, oranica i šuma pa do još uvijek očuvanih divljih staništa gdje čovjek nije čest gost.

Doba je godine kada mnoštvo ježeva kreće u aktivan društveni život, sezona parenja, odgoj mladih i njihovo odrastanje uz mnoštvo prometnica na kojima ih jako puno stradava, ježevi su životinje čija aktivnost počinje u sumrak i nastavlja se kroz noć, te ih je zbog mraka i njihove male veličine teško na vrijeme uočiti prilikom vožnje motornih vozila.

Foto: Michael Gäbler

Ima još razloga zbog kojih ježevi stradavaju, zagađenost okoliša, te otrovi koje poljoprivrednici postavljaju u proljeće kako bi suzbili glodavce. Veliki broj ih strada od kosilica prilikom uređivanja zelenih površina.

Prirodni neprijatelj koji je doskočio njihovoj obrani pretvaranja u bodljikavu kuglicu je lisica, ona ih jednostavno zapiša, što ježa natjera da otvori svoj meki i ranjivi trbuh.

Često se zna dogoditi da strada majka u potrazi za hranom i da mladi nakon toga uginu, ponekada takve bespomoćne male ježeve nađu ljudi koji ih othrane, treba znati kako je mladi jež potpuno sposoban za samostalan život ako je čovjek bio zamjenska majka, instinkt će ga voditi životom koji je zapisan duboko u njegovom biću i snaći će se u životu kao da ga je othranila vlastita majka.

Ono na što trebamo obratiti pažnju je prvenstveno vožnja po mraku, nepotrebna jurnjava sa smanjenom mogućnošću reagiranja je daleko najveći uzročnik smrti tih malih korisnih kukcojeda.