Jednom je djed stao i gledao me kako ih berem. Bio je to jedan od onih dana kad je djed bio ljut zbog riječi, i zbog toga što se ljudi daju sludjeti od njih. “Malo Drvo”, rekao je djed, “jesi li znao da su kupine, koje su crne kad ih jedeš, crvene kad su zelene?” E tu sam se ja totalno zbunio i djed se nasmijao.

“Kupine su crne kad su zrele”, rekao je. “A ljudi upotrebljavaju riječ zelen da bi rekli kako nešto nije zrelo. A kupine su, kad nisu zrele, zaista crvene.” Što je zaista tako. Tako te proklete riječi zbunjuju razumnog čovjeka. “Kad čuješ nekoga da upotrebljava riječi protiv nekog drugog, ne nasjedaj na ono što riječi znače, jer tu nećeš naći nikakvog smisla. Slušaj ton, i znat ćeš je li onaj koji govori pokvaren i da li laže.”

Djeda je prilično mučilo što na svijetu ima previše riječi. Što je bilo razumno.

Djed je govorio kako bi na svijetu bilo manje svađe kad bi bilo manje riječi. Jednom mi je, kad smo nas dvojica bili nasamo, rekao da neki prokleti idiot non-stop izmišlja nove riječi koje ne služe ničem drugom nego stvaranju svađa. Tu sam se složio s njim. Za djeda je zvuk riječi, ili način kako ih izgovaraš, bio važniji od njenog značenja.

Rekao je da ljudi ponekad govore različite riječi, ali se ipak razumiju, jer razumiju zvuk riječi. Baka se složila s njim. To je bio način kako su njih dvoje razgovarali. Bakino ime je bilo Bonnie Bee, Lijepa Pčela. To sam znao jer sam jednom u noći čuo kad joj je rekao: “Razumijem te, Bonnie Bee.” I to je značilo: “Volim te, Bonnie Bee”, jer taj su zvuk i taj osjećaj bili u njegovim riječima. I kad su razgovarali i kad bi baka rekla: “Razumiješ li me, Wales?”, djed bi odgovorio: “Da, razumijem te.”

Razumijevanje i ljubav su za djeda i baku bili jedno te isto. Baka je govorila: ne možeš voljeti nekoga, ako ga ne razumiješ; ni ljude ni Boga ne možeš voljeti ako ih ne razumiješ. Baka i djed su se razumjeli i zato su se i voljeli. Baka je rekla da je njihovo razumijevanje bivalo sve dublje i dublje kako su godine prolazile, i mislila je da će na kraju biti dublje nego što obični smrtnik može zamisliti ili objasniti. I zato su djed i baka to zvali “biti srodan”. Djed je rekao da se nekad u stara vremena pod riječju “rod” podrazumijevalo sve ljude koje si razumio i koji su tebe razumjeli, tako da je ta riječ tada značila “oni koje voliš”.

Malo Drvo, 2004.

Razumijevanje je iznimno važno među ljudima. Razumijevanje je ono što očekujemo od drugih ljudi i što drugi ljudi očekuju od nas. Nedostaje nam tako puno međusobnog razumijevanja.