Koje vam sve asocijacije padaju na pamet kada pomislite na more? Kupanje, zabava, osvježenje, ribe, sunčanje, plivanje, vožnja s raznim plovilima bila ona spora ili brza i još mnoštvo drugih asocijacija.

More nam izgleda kao nepresušni izvor zadovoljenja ljudskih potreba, kao beskonačnost u koju stane sve naše smeće, smeće koje će progutati velika količina vode, također mora i oceani kao nepresušni izvor hrane za sve nas.

Nažalost sve nabrojeno nikako ne drži vodu, koliko god da su mora i oceani veliki i oni sami imaju svoj početak i kraj, svoju površinu i svoje dno, a čovjek se je nametljivo pobrinuo da površine i dna mora i oceana postanu smetlišta, odlučio je izlovljavati ribu ne pitajući se kako prekomjerni izlov utječe na riblje populacije. Zanemario je činjenicu kako prekomjernim izlovom odnosno uništenjem jedne vrste života u moru automatski ugrožava i druge vrste koje su povezane evolucijskim lancem s devastiranom vrstom.

Milijardama godina mora i oceani su živjeli neometani život  i onda je moderni čovjek odlučio primijeniti svoja pravila i potrebe na sistem koji je tako dobro funkcionirao.

Da li se je nešto barem malo promijenilo u korist mora i oceana, da, pojavili su se vizionari koji djeluju u spašavanju mora i morskog života, čišćenjem mora od prljavštine čovječanstva i obogaćivanjem mora ribljim fondom iz uzgajališta. To su neki od malih pomaka koji se događaju na pojedinim mjestima u svijetu.

Da li se kod nas događa nešto slično tome, jako malo, pojedine akcije ekoloških udruga i turističkih zajednica u suradnji s roniocima znaju očistiti morsko dno na određenim lokacijama koje su zbog svoje atraktivnosti postale privlačne turistima, ali da nema tih istih turista koji bi ukazivali na zagađenost, teško da bi se takve akcije dogodile.

Jer eto, čak i s korisnim akcijama za more, to činimo kako bi mogli i dalje profitirati od tog istog mora, iscrpljenog i umornog od čovjeka.

Svjesna smo bića, ali naša svijest o moru je tako mala da je to užasavajuće, kada ćemo pojmiti kako je more dom, dom stotinama tisuća vrsta, dom iz kojega smo i mi izniknuli, dom koji nas veseli i hrani.

Pomaknimo se iz svoje učmalosti, prestanimo biti lijeni, pokupimo svoje i tuđe smeće s mora, iz mora i s njegovih obala, nemojmo dozvoliti da naše more postane mrtvo more, takvo što naša nam djeca neće oprostiti.