Za Cherokee Indijance Mon-o-lah predstavlja majku zemlju. Ona diše, pulsira i treperi. Koračajući zemljom Cherokee osjeća kroz svoje mokasine korijenje isprepleteno kroz njezino tijelo i živu vodu duboko u njoj, njezinu krv.  Promatrajući i osjećajući prirodu oko sebe Cherokee uči Put.

Bijeli ljudi koji su živjeli u planini bili su prilično divlja čeljad. Oni su sa svojim psima neprestano lutali po šumi, loveći na sve mile načine i što nisu poubijali, razbježalo bi se pred njima i posakrivalo. Kad bi vidjeli desetak divljih purana – ubili bi svih deset (ako bi im to pošlo za rukom, naravno). Oni nisu shvaćali Put Cherokeeja. 

◊ ◊ ◊ 

Slijediti tragove u planinama na zimskom
Večernjem suncu
Hodati kroz uzorke tragova
Pa u širokom luku natrag prema brvnari
Nakon što si pronašao purane
To je nebo koje Cherokee dobro poznaje.

Pusti pogled neka klizi po grebenu planine
i vidi rađanje jutra
Osluhni pjesmu vjetra u krošnjama drveća
Osjeti kako život izbija iz Mon-o-lah, zemlje,
I znat ćeš Put svih Cherokeeja.

Spoznaj da je smrt prisutna u životu svakoga dana
Da jedno bez drugog ne može biti
Nauči mudrost Mon-o-lah
I onda ćeš znati Put
I dodirnuti dušu svih Cherokee Indijanaca.

Posvećeno plemenu Cherokee

Malo Drvo, 2004.