Kad čuješ riječ vrijeme na što ustvari pomisliš ? Koliko je sati ili kakvi su vremenski uvijeti ? Riječ vrijeme u našem jeziku je dvoznačna i zavisno od konteksta u kojem je izgovorena prepoznajemo na što se odnosi u određenoj situaciji.

Vremenska prognoza često spominje ne-vrijeme kao da taj pojam ne pripada kategoriji vremena, kao da ne-vrijeme nije vrijeme. Kakvo će biti vrijeme sutra ? Nevrijeme! Iako to zvuči pomalo apsurdno svima je jasno o čemu se radi. Nepoželjno  vrijeme, vrijeme za izbjegavanje… No, mi svakom vremenu nađemo manu. Ljeti nam je vruće, zimi nam je hladno. Trošimo naše dane čekajući da prođe ljeto, pa čekajući da prođe zima i tako u nedogled. Trošimo i vrijeme i nevrijeme. U stvari, ne trošimo mi vrijeme. Mi smo ti koji se troše kroz vrijeme. Ne teče vrijeme, mi užurbano trčimo kroz njega… najčešće zaokupljeni nečim sporednim izvan sadašnjeg trenutka koji nam istovremeno nepovratno izmiče.  

Ima trenutaka kada samo bivamo u prostoru i vremenu. Rekli bismo tada da trošimo naše vrijeme uzalud. No, put unutar te dimenzije je potpuno isti i samo bivanje može zvučati sasvim zadovoljavajuće.

Nemam vremena! Što to doista znači? Kao ono kad se nema novaca ili kad u nezgodnom trenutku ponestane toalet papira. Vremena imaš koliko ga imaš dok god si živ jer ono teče u jednoličnim otkucajima od našeg rođenja pa do smrti. Uvijek ga imaš jednako raspoloživu količinu u vremenskom intervalu svog trajanja. Jednaki broj udisaja i izdisaja, otkucaja srca. Tehnički gledano, taj ritam nikad se ne ubrzava niti usporava iako nama nekad proleti dok trepneš. Ponekad se nepodnošljivo uspori. Kad čekaš, vrijeme se vuče puževim korakom neovisno o tome što čekaš – očekuješ li telefonski poziv, u besanoj noći jutro da svane, autobus, plaću, nestrpljivo stojiš u redu na nekom šalteru ili  cupkaš u dugačkom redu javnog WC-a. 

Ustvari mi prolazimo kroz vrijeme, bez obzira krećemo li se ubrzano ili opušteno, zastajkujući, čekajući što god, prisutni i odsutni, zadovoljni i nezadovoljni. Prolazni smo. Prolazimo kroz vrijeme i ne-vrijeme, noseći svoja promjenjiva raspoloženja kroz promjenjive vremenske uvijete uz otkucaje sata, smjene godišnjih doba i listanje godišnjih kalendara. I sve je to u konačnici prolazno. 

Tako dolazimo do zaključka da je svako vrijeme dobro za nas. Vrijeme bivanja i bivanje u ne-vrijeme. Bez obzira na vremenske uvjete i vremenske prognoze. Iako nam se ponekad čini da ne pripadamo ovom vremenu i da bi neko drugo vrijeme bilo bolje i ljepše za nas.

                                                             “Možda će biti i ljepših vremena, ali ovo je naše.”

                                                                                                                               Jean-Paul Sartre