Danas bi trebali napokon stići do Trapania. Već pri samom polasku slijedio je 14%-tni uspon. Nakon uspona  vijugavim cesticama spustili smo se u dolinu koja ukrašavaju beskonačna polja artičoka ujedno jednom od specijaliteta Sicilije pored maslina, patlidžana i drugih delicija. Zapuhao je vjetar u prsa koji nam je dodatno otežavao kretanje pa smo slabije napredovali.

Oko podne stigli smo do mjesta Menfi. Sjeli smo se na kavu kako bi napravili pauzu. Obuzeo me osjećaj umora pomiješan s laganom tjeskobom. Pomislio sam – čemu sad ovo ?! Upitao sam se dali forsiram. Dali forsiramo oboje? Zašto? Sjedio sam zbunjen. Preplavio me val nezadovoljstva i želio sam odustati od svega. Imao sam potrebu reći Sagyu da stanemo i osjećao sam se glupo zbog toga. Istovremeno nisam htio forsirati, ostati bez snage, razboljeti se i tko zna što još sada, pred sam prelazak na Afrički kontinent.

No, dok sam se ja tako mučio sam sa sobom, Sagi je odlučno krenuo pa smo nastavili dalje. Putem smo se poslužili narančama koje su rasle uz cestu. Srećom, cesta se nastavljala blaže, uspona gotovo da  više nije bilo, a vjetar koji nam se dotad zabijao u prsa promijenio je smjer i intenzitet. Sada nas je lagano gurao po boku. Sljedećih četiri sata nismo se zaustavljali. Kako se približavao zalazak sunca tako je temperatura zraka počela naglo padati. Odlučismo napraviti kratak predah, ubaciti u sebe nešto hrane, obući zgor tajica deblje alpinističke hlače (koje mi interno nazivamo Indijanke po Indiani Jonesu). Biciklističke jakne smo zamijenili toplijim jaknama za hladne uvjete.

Dijelilo nas je još dobrih šezdesetak kilometara od Trapania, a noć samo što nije pala. Nastavili smo. Nakon konzumacije druge naranče veličine dinje, vratila mi se neopisiva energija. Prebrodio sam krizu. Na pojedinim dijelovima sljedećih 25 kilometara vozili smo 35 km/h. Tako je izmjerio naš ciklokompjuter.

Čudno! Još jutros sam želio odustati, a sada sam osjećao kao da me goni neka nevidljiva sila. Za samo sat i petnaest minuta stigli smo u Marsalu. Sad je Sagy djelovao iscrpljeniji od mene, požalivši se na mučninu u želucu koja ga je mučila i dan ranije. Sjeli smo u jedan kafić zaključivši kako nam sljedećih tridesetak kilometara neće ništa promijeniti u životu. Potpuno je svejedno gdje ćemo se zaustaviti. Ovdje, u Marsali ili tamo, u Trapaniu.

U svakom slučaju, prije nego napustimo Siciliju valjalo bi par dana predahnuti, oporaviti se i skupiti snagu za dalje. Trebamo se pripremiti što bolje za Tunis. Na brzinu smo uspješno pronašli vrlo povoljan B&B (Bad & Breakfast) te odlučili odmoriti koliko je potrebno u Marsali. Nakon toga ćemo odraditi preostale kilometre do mjesta odakle ćemo se otisnut s Europskog tla.

Tek što smo se smjestili u toplu sobu s mekim i čistim krevetom, savladao nas je nakupljeni umor. Sljedeći dan nije nam bilo ni na kraj pameti ikamo ići. Izlagati se orkanskom vjetru i kiši koja je nemilosrdno padala na temperaturi koja se znatno snizila nije dolazilo u obzir. Sagy je s nečim gadnom pokvario želudac i imao je povišenu temperaturu. Sumnjali smo da se najvjerojatnije otrovao  vodom koju smo posljednjih dana konzumirali. Sada je imao svojevrsnu avanturu povračajući nekoliko puta tijekom sljedeće noći.

U prethodna dva tjedna prešli smo dvije trećine obale Sicilije. Sada smo dobrih tjedan dana bili primorani ostati u Marsalu. Akumulirani umor, iscrpljenost, hladnoća, nehigijenski uvijeti i pad imuniteta učinili su svoje. Sagy se prva tri dana nije mogao ustati iz kreveta. Nije on neki mlitavac. Već smo se dobro upoznali i vidjelo se na njemu da mu je zaista jako loše. Pričekali smo da mu se stanje stabilizira i da se oporavi. Nakon toga smo nastavili do Palerma odakle smo planirali brodom preći u Tunis.

Par dana prije ovih događaja, naš dragi prijatelj Dario Roco napisao nam je novogodišnju čestitku. Između ostalog, napisao nam je: “Nadam se da sve ide po planu i programu, a to znači da ništa nije po planu jer kad bi išlo po planu, onda to ne bi bila avantura.”

Zbogom Europo!

Nastavak čitajte na linku: Deportirani

Serijal putopisa Ekspedicije 7 milja