Pri pogledu na kartu, promatrajući Siciliju u usporedbi sa cijelom Italijom činila nam se kao mačji kašalj. Iako se radi o najvećem otoku Mediterana oboje smo bili uvjereni kako ćemo to lako odvoziti no nismo mogli predvidjeti razne situacije koje su se usput dešavale.

Prešli smo na Siciliju trajektom od mjesta Villa San Giovanni do Messine. Već je bilo kasno poslijepodne. Kako se bližio mrak odlučismo potražiti smještaj. Tijekom putovanja kroz Italiju već smo navikli da, ako nije u pitanju nekakvo mjesto kao impozantni Rim ili nešto nalik tome, gotovo je nemoguće pronaći  hostel. Stoga nam je opcija “Bad & Breakfast” bila najprihvatljivija. Cijene takvog smještaja kreću se oko 20-25 eura.

Ogromna je razlika putovati biciklom i u hodu pronalaziti prenoćište od uobičajenog komercijalnog smještaja. Velika je razlika provoditi noći u krevetu unutar četiri zida ili kampirati na divlje. Vani, na otvorenom prorade neki zaboravljeni iskonski instinkti, uvijek spremni brzo reagirati. San nikad nije čvrst kao kad ste na “sigurnom” u udobnoj sobi, bez neobičnih zvukova, iznenadnih šumova i pokreta. Naravno, to je samo stvar navike, ali činjenica je da se manje odmaramo kada kampiramo na otvorenom.

Stoga smo ostali dvije noći u Messini koristeći rijetku priliku da se potpuno opustimo i odmorimo u toplom, udobnom krevetu, ali nismo bili besposleni. Napravili smo okvirni plan za nastavak putovanja Sicilijom, pripremili pisane izvještaje, te sređivali video i foto-dokumentaciju.

Krenuli smo dalje na Božićno jutro. Bilo je manje prometa nego uobičajenim danima, dionica pred nama bila je ugodna za vožnju, bez većih uspona. Pred nama su bili gotovo idealni uvjeti za vožnju. Kretali smo se relativno brzo, prolazeći sela i gradiće koji su nam se nalazili na putu. No, nismo se baš dobro osjećali toga dana. Zapuhalo je jugo. Pomislio sam kako će se tijelo postepeno prilagoditi i uigrati, ali to se nije dogodilo. Obuzela nas je neka fjaka koja nikako nije popuštala. Već sam posumnjao na nekakvu prehladu ili ne-daj-Bože bolest.

Nastavili smo dalje prema jugu promatrajući u prolazu skockane prolaznike kako šetaju ulicama nakon Božićne svete mise. Bilo je među njima onih koji su nas čudno i s nevjericom promatrali. Bilo je i onih koji su nam uz vedar osmjeh na licu čestitali Božić.

Nakon jednog povećeg zavoja, prije mjesta Gardini Naxus ugledali smo u daljini vulkan Etnu. Velika mrcina s vrhom prekrivenim bijelim omotačem djelovao je doista moćno. Zaustavili smo se nakratko uživajući u pogledu,usnimili kadar i načinili fotografiju. Nakon toga priznali smo jedan drugome da nas fjaka jednostavno ne popušta te odlučismo potražiti neki smještaj.

Božić je! Dovoljan razlog da si dopustimo kraću dnevnu rutu. Pronašli smo plažu par kilometara pored ceste, te postavili kamp. Bilo je ugodno, toplo poslijepodne pa smo iznijeli karimate i vreće dočekavši tako noć. Božićno popodne proveli smo na plaži, kuhajući kavu, hraneći se i uživajući u pogledu na more s Etnom u pozadini.

Sljedećeg jutra nastavili smo dalje. Cilj nam je bio nekako stići do Pozzala, tamo si priuštiti dan-dva pauze te nastaviti sve do Trapania gdje bismo se trebali pozdraviti sa Sicilijom i Europom. Sljedeća dva dana vrijeme nas je poslužilo, bilo je ugodno toplo. S lakoćom smo pronalazili prikladna mjesta za postavljanje kampa. Sve se odvijalo ležerno – vožnja, zabava, snimanje, fotografiranje kadrova i odmor.

Za razliku od dosadašnjeg putovanja po Italiji ovaj otok je poseban i po gastronomskoj ponudi. Predrasude ljudi s kojima sam razgovarao prije ovog putovanja o Sicilijancima pokazale su se totalno neutemeljene. Stvarnost je ovdje potpuno drugačija. Priče o Siciliji, o kriminalu i mafiji možda se temelje na istinitim događajima, ali Sicilijanci su mi se dopali više od sjevernjaka. Puno su otvoreniji, pristupačniji, komunikativniji i susretljiviji ovi ljudi sa juga. Sve u svemu, Sicilija i Sicilijanci ostavili su na nas sasvim pozitivne dojmove.

Nastavak možete čitati na linku: Štenci na cesti

Serijal putopisa Ekspedicije 7 milja